Vjesnik Provincije 4/2011. - Franjevačka provincija Presvetog ...

vjesnik franjevačke provincije presvetoga otkupitelja
166
4/2011
naši pokojnici
tebi s njima. Zahvaljujem i gvardijanu u našem samostanu u Omišu, fra Filipu
Budiću, cijeloj samostanskoj obitelji, kao i č. s. Animiri, koji su ti iskazivali
maksimalnu pažnju, ljubav i brigu u zadnjim danima tvoga zemaljskog života.
Izražavam iskrenu sućut rodbini i prijateljima našega fra Ivana.
I na samom kraju, dragi oče fra Ivane, zahvaljujemo Bogu što te podario našoj
provinciji, župama i (nad)biskupijama u kojima si pastoralno radio. Hvala
ti za svjedočenje franjevačke jednostavnosti i svećeničke dostojanstvenosti.
Hvala ti na svemu.
Vjerujemo da te milosrdni Bog nagradio za sva dobra koja si kao njegov
svećenik za života učinio. Stoga, pokoj ti vječni! Amen.
oproštaj mons. ante ivasa, šibenskog biskupa
(riječi oproštaja pročitao fra Petar Klarić)
Poštovani oče Gvardijane!
„Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu
živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo,
Gospodinovi smo!“ (Rim 14,7)
Čuvši za preminuće dragog i poštovanog brata fra Ivana, došle su mi u misao
ove riječi svetog apostola Pavla. Doista, fra Ivana poznajem kao čovjeka
vjernika, svećenika i redovnika, koji svojim životom i službom nije živio
ni za sebe, nego je sav živio Gospodinu, za druge, za ljude, svoju braću i
sestre, za svetu Crkvu, za svoj narod hrvatski. I ovih sam dana čuo dirljiva
svjedočanstva o njegovom tihom i nenametljivom, skromnom, svetom
služenju u ispovjedaonici, za oltarom, riječima, djelom i primjerom. Iako se
šalio da „nema srca nego bateriju“, u njega se srce svećeničko čulo i osjećalo
kako kuca na jedan divan Božji način.
Zahvaljujem Bogu za njegovo rođenje u Zverincu kod Knina i za njegov
grob u Kninu. Zahvaljujem Bogu na njegovom uzornom svećeničkom i
redovničkom staležu u župama i samostanima u našoj biskupiji, u Promini,
Kljacima, Lišanima te u šibenskom Varošu i na Šubićevcu. Spomen na fra
Ivana ostao je i danas u zahvalnom sjećanju mnogih svećenika, redovnika,
redovnica i vjernika grada Šibenika. Ostavio je za sobom svijetli trag
dosljednog i nepokolebljivog Kristova učenika i učitelja, apostola i svećenika.
Zato vjerujem sa svetim Pavlom da fra Ivan nije sebi ni umro, nego da
je umro Gospodinu, da je i u smrti Gospodinov, te da je ušao u „veselje
Gospodara svoga“.