Vjesnik Provincije 4/2011. - Franjevačka provincija Presvetog ...

iZ života provincije
euharistijsko slavlje i propovijed o. nadbiskupa
Liturgijsko slavlje započelo je procesijom bogoslova i svećenika s
predsjedateljem mons. Marinom Barišićem. Na početku slavlja o. Nadbiskup
je pozdravio provincijala, gvardijana, braću svećenike, redovnike i redovnice
te puk Božji i istaknuo kako u ovom slavlju želimo posvetiti ovu crkvu i na
taj način „ovom prostoru želimo dati nadnaravnu dimenziju, dimenziju
povezanosti s Bogom, povezanosti neba i zemlje. Tim obredom ulazimo
u dimenziju otajstva mistike, a gdje god se čovjek nalazi pred dimenzijom
otajstva isti je način reagiranja poput Mojsijeva ‘Izuj obuću jer je ovo mjesto
sveto’. Potom je mons. Marin Barišić poškropio oltar, narod u znak pokore
i u spomen krštenja, kao i četiri postavljena križa na zidovima crkve. Nakon
toga je cijela zajednica, predvođena zborom bogoslova pod ravnanjem mo.
fra Mile Čirke, svečano zapjevala pjesan Slava Bogu na visini.
„Bogu Stvoritelju i Otkupitelju posvećujemo i darujemo ovaj prostor kojeg
smo od njega primili. Ušao je u naše vrijeme i u naš prostor i u naš život. Mi
se susrećemo s njime i on se želi susresti s nama u posebnim trenucima i na
posebnim mjestima, poštujući ograničenost čovjeka. Neki prostori i datumi
znače nam puno jer su drukčiji od ostalih“, rekao je na početku propovijedi
mons. Marin Barišić. „Da bi čovjek živio u duhu i istini “, nastavio je o.
Nadbiskup, „da bi postao živi hram posvećujemo ove prostore da bismo
ovdje hranili svoje srce i svoju dušu, da bismo hranili svoje odnose, da bi
zajednica mogla biti Crkva, jer je Crkva zajednica vjernika. Ne možemo
zaobići činjenicu da posvećujemo ovu crkvu u ustanovi gdje žive osobe
posvećenog života i sama ta činjenica govori koji je smisao ovog prostora,
ove posvete – da bi živjeli u duhu i istini. Na to nas upozorava sv. Pavao
kada kaže: ‘Ne znate li – hram ste Božji i duh Božji prebiva u vama. Ako tko
upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog, jer hram je Božji svet, a to
ste vi.’ Pavao je te riječi vjerojatno uputio ne progoniteljima kršćana nego
samim vjernicima da budu svjesni tko su i što su – da su hram Božji i da taj
duh prebiva u njima. S pozivom koji Bog upućuje tebi, želi da se tvoje srce
razvije u jednu širinu, u jednu visinu, u jedan ugodan prostor, da doista budeš
jedan znak prisutnosti – živi hram ovdje na zemlji“. Zatim je o. Nadbiskup
spomenuo sv. Bonaventuru i sv. Franju i naglasio njihovu spoznaju Boga kroz
ljubav jer „tamo gdje razum staje tu ljubav vidi“. Istaknuo je i simbolizam
oltara i pozvao prisutne da budu „živi pokretni oltar Kristove ljubavi“, a
isto tako naglasio kako je „potrebno slušati Riječ Božju i da ta Riječ siđe u
naše srce koja će nam pomoći donositi plod“.
Na kraju propovijedi o. Nadbiskup je izrazio želju i potakao sve prisutne da
„rastu iz oltara i ambona kako bi mogli graditi zajednicu posvećenog života
ljubavi jer se tada može dogoditi promjena u sredini gdje ćeš doći kao živi
4/2011
vjesnik franjevačke provincije presvetoga otkupitelja
123