Vjesnik Provincije 4/2011. - Franjevačka provincija Presvetog ...

naši pokojnici
Osim pastoralnih službi u domovini i inozemstvu, koje je vršio od 1970. do
2011., obnašao je službu magistra klerika gimnazijalaca u Sinju (1974.-1975.)
i gvardijana u Sinju (1991.-1994.).
Preminuo je u Zagrebu 16. kolovoza 2011. godine. Pokopan je u samostansku
grobnicu u Sinju 19. kolovoza 2011. godine.
Homilija o. provincijala fra željka tolića
„Poštovana braćo svećenici, časna braćo redovnici i sestre redovnice, draga
rodbino, prijatelji i poštovatelji našega preminulog brata fra Frane, dragi
vjernici!
Pred deset dana u Kninu, na Misi zadušnici za pokojnog fra Ivana Mirkovića,
kazao sam kako čovjek u mlađim i srednjim godinama misli kao je pred njim
još dug život; onaj u sedamdesetima smatra da može još koju godinu više,
dok onaj kojemu je Bog podario milost da doživi osamdesete ili devedesete
želi vidjeti svitanje još kojega dana.
U tom pogledu, i danas mislim isto. Bez obzira na ime i prezime, na dob i
godine, čovjek želi živjeti. Što je moguće duže i bolje, što je moguće sretnije
i ugodnije. Svi to žele i priželjkuju, svi se tome nadaju i sve tome podređuju.
I klerici i laici, vjernici i nevjernici. Svi su uvjerenja da nisu toliko stari da
ne bi mogli još živjeti i tako slabi, bolesni i nemoćni da moraju baš umrijeti.
Dan i godina više a nipošto manje, svima je zajednička misao i želja. I kao
što je fra Ivan, s napunjenom osamdesetom godinom života, unatoč stanju
u kojem se nalazio, želio vidjeti svitanje još kojega dana, tako je i fra Frano,
u svojoj sedamdesetprvoj, bez obzira na ozbiljne zdravstvene poteškoće s
kojima se suočio i zabrinjavajuće nalaze koje je primio, smatrao da je još
rano za povlačenje, da još može među svojim Hrvatačanima biti i pastoralno
djelovati, da će mu se zdravlje poboljšati i da će na sedamdesetprvu još koju
godinu nadodati.
Međutim, početkom ljeta sve je pošlo u neželjenom smjeru. Poteškoće i
problemi sa srcem, s kojima se on ozbiljno suočio dok je još bio župnik
na Studencima kraj Imotskoga, ovaj su put postali puno ozbiljniji. Više od
jednog desetljeća, kad se to prvi put dogodilo, fra Frano je bio mlađi, snažniji
i izdržljiviji. Ali sada je to bila druga priča: bio je za desetljeće i više stariji,
a time sve slabiji i sve manje otporniji. Sve se zakompliciralo. A uskoro
zatim – u utorak, na spomendan sv. Roka, u 7,15 sati ujutro – i dovršilo; u
71. godini života, 52. redovništva i 43. svećeništva.
Fra Franina crta ovozemnoga života započela je 10. svibnja 1941. godine
u Udovičićima, župa Otok, u obitelji Ivana i Jele rođ. Prvić. U rodnoj
župi Frano je završio prva četiri razreda osnovne škole (1948.-1953.),
4/2011
vjesnik franjevačke provincije presvetoga otkupitelja
171