Vjesnik Provincije 4/2011. - Franjevačka provincija Presvetog ...

vjesnik franjevačke provincije presvetoga otkupitelja
176
4/2011
naši pokojnici
Ja i fra Frano smo prijatelji od rane mladosti, a to prijateljstvo je posebno
provjereno kroz zadnjih osam godina njegova župnikovanja u župi Hrvace.
On me neslužbeno proglasio ‘kapelanom’. Kao prijatelj mogu reći da je ljubio
Boga i štovao Gospu Sinjsku. Ljubav prema hrvatskom narodu baštinio je
od svojih roditelja.
Cijeli život krasila ga je evanđeoska ljubav koju je baštinio od svojih roditelja
i franjevačka jednostavnost koju je stekao kroz odgojne zavode u Sinju,
Visovcu, Makarskoj i Zagrebu. Tu evanđeosku ljubav posebno je pokazivao
prema potrebnima. Njegova vrata stana uvijek su bila otvorena ne samo za
njegove prijatelje nego i za sve putnike i namjernike, za sve koje su mučile
duševne i tjelesne boli. Tko god je pokucao na njegova vrata, bio je lijepo
primljen i prijateljski počašćen.
Fra Frano je neizmjerno volio svoj franjevački i svećenički poziv. Tu svoju
franjevačku radost pokazao je mnogo puta okupljajući ljude različitih staleža
oko sebe. To je činio u svakoj župi koja mu je bila povjerena. Posebno mjesto
za takva okupljanja, osobito kad je došao u Hrvace, bilo je njegova kuća u
Šurkovači.
Želio bih ukratko iznijeti povijest njegove borbe, ‘njegova Getsemanija’.
Naime, za vrijeme župnikovanja u župi Studenci započela je njegova borba
sa srcem. Nakon oporavka, godine 2003. preuzeo je župu Hrvace. Mnogi
su Hrvačani svjesni što je sve učinio kroz zadnjih osam godina, iako nije
bio najboljega zdravstvenog stanja.
Iz ovoga zadnjeg vremena želim izdvojiti tri postaje njegova križa: prva,
u bolnici Križine od 30. ožujka do 14. travnja 2011. godine; druga, opet
u bolnici Križine od 24. svibnja do 10. lipnja 2011.; treća, u bolnici KBC
Rebro u Zagrebu od 14. srpnja do 16. kolovoza 2011. godine. Prije odlaska
u Zagreb znao je i bio je svjestan svojega stanja. Predao mi je oklopnicu na
kojoj je napisao „Sv. mise za donatora srca!“ Ovom prilikom u tvoje ime,
dragi prijatelju, i u ime tvoje braće, rodbine i prijatelja i u svoje osobno ime,
zahvaljujem donatorima. Izjavljujem pred svima, pred o. Provincijalom i
mnogom braćom svećenicima, pred rodbinom i prijateljima, da će njegova
želja biti ispoštovana.
Naš narod kaže da zlo nikada ne dolazi samo. To se dogodilo i fra Frani. Osim
poteškoća sa srcem, dok je svekolikim optimizmom očekivao transplantaciju
srca, pojavile su se druge komplikacije i trebalo je hitno kirurškim zahvatom
intervenirati. Budući da je postojala opasnost i rizik za taj određeni zahvat,
liječnici su tražili njegov pristanak. Pri punoj svijesti, fra Frano je rekao:
„Pustite me da se pomolim!“. Nakon molitve, odgovorio je liječnicima:
„U ruke Božje i u Vaše ruke!“ Ta teška operacija učinjena je 12. kolovoza.
Nekoliko dana poslije, u noći s 14. na 15. kolovoza, kad je pronađeno srce,