Vjesnik Provincije 4/2011. - Franjevačka provincija Presvetog ...

vjesnik franjevačke provincije presvetoga otkupitelja
168
4/2011
naši pokojnici
poslanje biti uskrsnuće, a to uključuje prolaz kroz patnju i smrt. Isus je poput
ove trojice apostola uzeo sa sobom fra Ivana i brata mu fra Franu, i poveo
ih na goru visoku – Franjevačku Provinciju Presvetog Otkupitelja, a oni su
u njemu prepoznali Mesiju – Uskrslog Krista Gospodina.
Kao što je Krist prošao kroz patnju i smrt, tako su ova dvojica braće prošli
isto teški križni put kada su im četnici ubili oca Ivana u II. svjetskom ratu
na Sv. Juru 23.6.1942., kojega su kamenovali i zakopali u Gornjoj Biskupiji.
Fra Ivan i fra Frano s ostalom obitelji tragali su za nestalim ocem 25 godina
i konačno ga pronašli 1967. godine i pokopali na kninskom groblju. O ovom
stravičnom zločinu fra Ivan mi je pričao u detalje. Od uhićenja njegova
oca, paljenja rodne kuće, nestanka i ubojstva i kako ga je godinama tražio
i kako mu je jedan stari pravoslavac preko kamenog zida izdaleka štapom
pokazao krug, gdje je kamenovan i pokopan njegov otac. Starac je poguren
pokazivao mjesto zločina u strahu te se okretao da ga tko ne bi vidio kako
pokazuje to stravično mjesto.
Dok je fra Ivan bio živ, nevoljko je govorio o ovom zločinu, jer na svako
podsjećanje na njega u njemu se javljala velika bol i tuga. Ovaj događaj, kao i
drugi, a i smrt njegova brata fra Frane ozbiljnije su u zadnjih nekoliko godina
počele nagrizati njegovo zdravlje i njegovo već bolesno srce, ali se fra Ivan
nije dao, nego je do kraja svog života izgarao za Gospodina i neumorno
radio na njivi Gospodnjoj. Neizmjerno je volio Kosovo, Vrpolje i Knin i
samostan Sv. Ante i braću u njemu, u kojem je sa svojim bratom kao dijete
proživio nekoliko godina. Kada god bi se s njim susreo rado bi razgovarali,
te bi me pitao o svekolikom životu i radu duhovnom i nacionalnom u Kninu.
Radovao se svakom uspjehu.
Znao mi je dati i vrlo korisne savjete, na čemu sam mu zahvalan, ali me
uvijek pitao i snažno poticao kada će početi gradnja crkve Gospe Velikog
Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Puno mi je puta rekao: „Izdrži, idi naprijed, a ja
ću Boga moliti za tebe i da se što prije sagradi crkva i molit ću za duhovna
zvanja kojima se posebice radujem i za naš Knin“.
Kada sam ga posjetio u samostanu u Omišu, nije mogao otvoriti oči ni
govoriti. Reče mi s. Animira kada se kasnije probudio da je sve čuo što sam
mu govorio i da je bio radostan zbog našeg susreta.
Dragi fra Ivane, desetak sati prije nego si sklopio umorne oči i predao dušu
Gospodinu, 5. kolovoza u samostanu Sv. Ante održan je sastanak na kojem
je dogovoreno da će sljedeći mjesec početi gradnja Gospine crkve, te crkve
koju si toliko želio i za nju molio, a vjerujem i izmolio kod Gospodina. Kao
da si znao za ovaj dogovor, pa si poput starca Šimuna kazao: „Sada otpusti
slugu svoga, Gospodaru, u miru“. Gospodin te otpustio u miru i u njemu