Vjesnik Provincije 4/2011. - Franjevačka provincija Presvetog ...

naši pokojnici
i suputnik. Ostavlja nas fra Frano onakav kakva smo ga uvijek poznavali:
vesela, uvijek pripravna za pomoć, za rad, za savjet, za druženje i pjesmu.
Fra Frano je došao u Studence 1994. sa sinjskoga gvardijanskoga mjesta i
ostao do 2003. g. On je volio Hrvatsku od Vukovara do Rta Kamenjaka,
od Bregane do Debeloga Brijega, svaki kamen, svaki pedalj ove zemlje.
Tako je i Studence volio. Oduševljen, radišan, kakav je bio, prionuo je za
posao, uređenje crkve, kapelica, zvonika, kuće, okoliša, groblja i drugih
stvari koje nisu bile sastavni dio njegove dužnosti. Osobito se brigao za
stare i nemoćne. Poletan i u žaru širenja misli i djela sv. Franje, mira i dobra,
uputio se nepredvidivim putovima i trnovitim stepenicama, da bi nama u
Studencima, u Imotskoj krajini svima bilo bolje.
On pripadaše onima koji su duh, dušu i srce Hrvatske njegovali i njezinu
slobodu snivali, uzdajući se u mogućnost prevladavanja podijeljenog
hrvatstva. Kada je došla povijesna prigoda za stvaranje samostalne Hrvatske,
bez dvojbe, uključio se u njezino ostvarenje na svim područjima.
U teškomu i odsudnomu vremenu iskaza se kao rodoljub, uzor poštenja
i junaštva, ostajući vjeran svojim redovničkim načelima, nekada bez
razumijevanja ljudi i sredine.
To je sve bio naš fra Frano, čovjek postojan kao hrid, u svemu a najviše u
služenju svojima i drugima.
Na kraju: s tugom i boli u srcu, sa suzom u oku i gropom u grlu prepuštam
Te Stvoritelju da Ti bude blag i milostiv za Tvoje ovozemaljske grijehe, a
milostiv na Njegovu sudu. Zbogom, Prijatelju! Hvala Ti, fra Frano za naša
druženja i razgovore, pa i za onaj posljednji, nedorečeni na zagrebačkomu
Rebru.
Veliki pravedniče, ljudino naša, snivaj vječnim spokojem u zemlji hrvatskoj,
sinjskoj, koju si istinski i svim žarom toliko volio! Zato znam da će Ti biti laka.
ivan bilokapić, u ime rodbine, rekao je sljedeće riječi oproštaja:
Dragi brate, striče, djede i ujače !
Bilo je to na blagdan Svetog Roka 16.8., tvog najdražeg sveca, zaštitnika
Udovičića, u jutarnjim satima kad smo primili tu tužnu vijest da je tvoje
plemenito srce prestalo kucati. Mnoge bitke u životu si dobio, a ovu si
nažalost izgubio. Teško je vjerovati da si otišao da te više nema, da je tvoja
ovozemna misija završena i da nam se nećeš vratiti.
Tvoj osmijeh, tvoj polet, tvoj entuzijazam i tvoju volju za životom nikada
nećemo zaboraviti.
4/2011
vjesnik franjevačke provincije presvetoga otkupitelja
179