Å UMARSKI LIST 7-8/1955

Arnoldov crni bor ustvari austrijski crni bor, kojega je godine 1825. opisao
H ö s s kao Pinus austriaca, a Host 1826. god. kao P i n u s nigricans.
V i s i a n i je 1842. godine naš crni bor s dalmatinskih otoka opisao
kao Pinus dalmatic a. Autor je uočio, da taj crni bor nije istovjetan
s austrijskim crnim borom. On je opisao glavne vanjsko morfološke
karakteristike dalmatinskog crnog bora.
Aschers on i Graebner su na osnovu vanjsko morfoloških
karakteristika obradili crni bor. Glavnu oznaku uzeli su debljinu i tvrdoću
iglica i na tom osnovu luče dvije skupine:A) Pinus Laricio pachyphylla
i B) Pinus Laricio leptophylla. U prvu skupinu dolazi
austrijski crni bor sa formom hornotina, P. Poiretiana i P. Pallasiana,
dok u drugu skupinu dolazi P. Salz man i i. Austrijski crni
bor se razlikuje od P. Poiretiana i P. Pallasiana prema ovim autorima u
tome, da li su grbice na štitiću kod srednjih i gornjih češernih ljusaka
oštre ili tupe. Pored toga ovi su autori djelomično opisali boju iglica, boju
češernih ljusaka, duljinu češera, boju jednogodišnjih izbo jaka, duljinu sjemenki,
oblik krošnje i visinu stabla. Prema ovim autorima kod nas dolazi
samo austrijski crni bor i njegova forma hornotina.
Ronniger je za razlikovanje pojedinih svojta crnog bora uzeo kao
glavno obilježje broj slojeva hipodermalnih stanica na konveksnoj strani
iglice. Na osnovu te karakteristike luči dvije skupine: prva sa veoma razvijenom
i druga sa slabije razvijenom hipodermom. U prvu skupinu ubraja
f. austriaca, f. dalmatic a, f. Pallasiana i f. Fenzlii. U
drugu skupinu ubraja zapadno evropske svojte crnog bora f. Poiretiana,
f. cebenensis, f. hispanica if. strict a. Svojte iz prve skupine
razlikuju se od glavnog oblika Pinus nigra ili po boji jednogodišnjih
izbo jaka ili po duljini iglica i češera. Zbog toga što je Ronniger samo na
osnovu jedne ili dvije vanjsko morfološke karakteristike razlikovao navedene
istočno evropske svojte nije ni mogao dati tim svojtama veću sistematsku
vrijednost od forme. Austrijski, dalmatinski i krimski (f. Pallasiana)
crni bor veoma se razlikuju u građi iglica.
Fitschen je opisao četiri glavna oblika crnog bora: P. nigra
var. austriaca, P. nigra var. calabrica, P. nigra var.
Pallasiana i P. nigra var. cebenensis. Pored navedenih oblika
spominje i mnoge forme, dok naš dalmatinski crni bor uopće ne spominje.
Prema ovom autoru u Dalmaciji dolazi austrijski crni bor. Sve oblike crnog
bora Fitschen je opisao na osnovu vanjske morfologije.
Đorđević je u svom radu opisao crni bor s planine Go ča u zapadnoj
Srbiji. Taj crni bor je nazvao »gočki bor« i odredio ga je kao P i-
nus nigra Arn. var. gočensis. Autor je opisao kod gočkog bora
neke elemente građe drveta i iglica kao i vanjske morfologije. On donosi
fotografije i opise boje i brazdanje kore gočkog bora, ali ujedno veli, da
postoje variranja u tim oznakama. U građi iglica i drveta postoje prema
autoru izvjesne razlike između gočkog bora i glavnog oblika Pinus nigra.
Zbog svih tih razlika, koje postoje između glavnog oblika i gočkog bora,
Đorđević je opisao navedeni crni bor kao nov varijetet.
Georgescu i Ionescu su obradili crni bor iz doline Cerna kod
Baile Herculane u Rumunjskoj. Prema tim autorima crni bor sa toga područja
je Pinus nigra var. banatica, koji ima sedam forma i
245