Å UMARSKI LIST 7-8/1955

gravitacionih područja postojećih pilana kao i onim pilanama, koje na toj konferenciji
nisu bile predviđene da se alimetiraju oblovinom, već da od postojećih pilana i
pogona racionalnijim iskorištenjem kupe gotovu rezanu građu, potrebnu za .njihovu
finalnu preradu. Smatrajući da je ovakav stav šumarije kao i cijeloga šumarstva
pogrešan, a želeći pravovremeno ovo pitanje pokrenuti sa mrtve točke, da bi se do
predlaganja društvenog plana za 1956. godinu ova pitanja izvela na čistac, odlučio
sam u Vjesniku Drvno-industrijskog poduzeća Belišće staviti svoj predlog kompetentnim
organima na razmatranje.
1. Pitanje, koje se mora kad-tad riješiti, da se donese rješenje, koje pilane
imaju pravo na alimentaciju sirovinom iz šuma opće narodne imovine, te koje imaju
pravo prerade drveta za racionalno korištenje i eksport.
2. Ostale pilane, koje nemaju pravo na alimentaciju sirovinom iz šuma opće
narodne imovine, ali mogu rezati za vlastite potrebe nabavljenu sirovinu ili u najamnom
rezu onim licima, koja im povjere na rezanje svoju sirovinu.
3. Pilane, koje nemaju nikakvih uslova za rad, jer ne mogu rezati racionalno
niti koristiti sirovinu, moraju se zatvoriti i administrativnim putem zabraniti rad.
Na ovom mjestu za nas je najvažnija kategorija onih pilana, koje su spomenute
pod točkom 1., jer o njima ovisi naša drvna industrija, naš izvoz i stvaranje
potrebnih deviza. Zato mjerodavni organi za ove pilane morali bi donijeti rješenja
za dozvolu rada i oznakom područja sa kojih se imaju alimentirati. Šumarije bi morale
dobiti izričita naređenja, da svu proizvedenu i raspoloživu sirovinu moraju predati
toj pilani. Pilana bi morala biti do 30. VI. tekuće godine zvanično od šumarije
obaviještena sa kojom i kakvom količinom i vrstama drveta može računati. Jedino
tako može pilana sastaviti pravovremeno i realan društveni plan. O toj potrebi, mislim
da nije nužno nikoga uvjeravati, jer smo već davno tu potrebu uvidjeli, a još češće
zapinjali u izradi predloga društvenog plana, što se takvim podacima nismo pravovremeno
raspolagati. Radi pomanjkanja takvih podataka gubili smo dane, nedjelje
i mjesece, a predloženi društveni planovi nisu mogli biti realni. To se još više odražava
u velikim poduzećima, da ih nazovemo kombinatima, gdje pilana ovisi o eksploataciji
šuma, finalni pogoni o pilani, tvornica tanina i tvornica suhe destilacije o
eksploataciji šuma, kao i proizvodnja energije, koja nema podataka o količinama
pogonskog materijala, jednom riječi, gdje su manje ili više pogoni vezani za eksploataciju
šuma, a ova ne može dati realne podatke, jer ovisi o šumarijama. Sa druge
strane šumarije imaju svoje A. O. R-e, rade po svojemu planu i ne vode mnogo
brige o drvnoj industriji, koja čeka na podatke potrebne još za sastav društvenog
plana. Ovakvo stanje je, dakle gotovo nemoguće i mora se riješiti jednom tako, da
se poslovanje i radovi kako u uredu tako i na terenu mogu rješavati i odvijati
normalno.
Rješenje ovoga problema moguće je i jedino ispravno tako, da šumarije vrše
same u svojoj vlastitoj režiji sječu i privlačenje materijala do pomoćnih skladišta
ili do glavnih skladišta, a što ovisi o tomu u čijemu se posjedu nalaze šumske željeznice
ili kamioni. Normalno je, da prijevoz željeznicom vrši onaj, tko raspolaže sa
prugama, lokomotivama, reparaturnim radionicama i stručnim osobljem, za rukovanje
i opravku tih prevoznih sredstava. To isto treba primjeniti i za prevoz kamionima.
Tako gdje se obavlja kolima, saonicama ili sličnom upotrebom animalne vučne snage,
izvoz treba ostaviti u nadležnosti šumarija. Na taj način šumarije bi imale eksploataciju
šuma u svojim rukama, a predavala bi gotove izrađene produkte drvnoj industriji
na pomoćnim ili na glavnim skladištima ili čak i postavno vagon, kako to već
danas znatan broj šumarija čini (na pr. Slatina, Miholjac, Valpovo, Osijek, Lovnošumsko
gospodarstvo »Košutnjak« i t. d.). Ako to čini već jedan dio šumarija, nema
razloga, da to ne bi činile i ostale Šumarije, te da se zavede jednoobraznost i pojednostavljenje
poslovanja, a troškovi proizvodnje snize i konačno izvrši razgraničenje
dosadašnje eksploatacije šuma, a prekine sa rivalstvom između šumarstva i drvne
industrije, tko će obavljati eksploataciju šuma.
Gornji naš prijedlog pokušati ćemo u daljnjem izlaganju i dokumentirati.
255