Å UMARSKI LIST 7-8/1955

Prijem u službu u svojstvu honorarnog službenika ima se vršiti ugovorom u
kome treba naročito regulirati:
— koje -će poslove honorarni službenik vršiti.
— koliko će honorarna služba trajati;
— radno vrijeme
— visina honorara.
Ugovorom se mogu odrediti i dulji otkazni rokovi od onih koji su predviđeni
u Uredbi o raspoređivanju službenika u vrste i o otkaznim rokovima (SI. 1. 38/52).
Sam honorar se može određivati paušalno, u mjesečnom iznosu ili po satu,. Stalnom
honorarnom službeniku t. j. službeniku koji nema uvjeta da se postavi za redovnog
službenika, visina mjesečnog honorara određuje se prema poslovima i stvarnom
radnom vremenu, ali najviše do iznosa koji bi takav službenik imao kao redovan
službenik. Samo se visokim stručnjacima može odrediti i veći honorar, ali samo
po odobrenju organa narodnog odbora nadležnog za budžet, odnosno državnog sekretara
za poslove opće uprave i budžet, koji i inače daju suglasnost za visinu honorara.
Na kraju bi napomenuli, da honorarne službenike prima u službu i rješava o
visini honorara i otkazu službe starješina nadleštva odnosno ustanove.
Dobrinčić Veljko
NEKA PITANJA O IZOSTAJANJU SLUŽBENIKA IZ SLUŽBE,
ODSUSTVU I PREMJEŠTAJU
Prema propisima Zakona o državnim službenicima (ZoDS) službenik ima pravo
samo na godišnji odmor dok na druga odsustva nema pravo. Međutim neposredni
starješina može u opravdanom slučaju odobriti službeniku plaćeno odsustvo po
privatnom poslu (čl. 59 ZoDS). Znači, da takav starješina, može ali ne mora da
odobri zamoljeno odsustvo i -isključivo se njemu ostavlja da ocijeni opravdanost takvog
zahtjeva. Ako ova odsustva ukupno, ne prelaze 7 dana u jednoj kalendarskoj
godini, rie će se računati u godišnji odmor, a ako prelaze (8 dana i više)
imaju se računati u godišnji odmor t. j. smatra se da je službenik time iskoristio dio
svog godišnjeg odmora. Odsustvo preko 7 dana može odobriti jedino starješina nadležan
za postavljenje, koji to svoje pravo može prenijeti na neposrednog starješinu
službenika (načelnika, šefa) i može se odobriti jedino kao neplaćeno, u kom se slučaju
po našem mišljenju ne bi trebalo računati u godišnji odmor budući da službenik ima
pravo na plaćeni godišnji odmor. Neposredni dakle starješina ne bi mogao da službeniku
odobri više puta u godini odsustvo, čiji bi zbroj iznosio preko 7 dana u godini,
u koliko nije posebno na to ovlašten, što međutim kod Šumarija manje više ne
će dolaziti u obzir. U iznimnim slučajevima može se službeniku odobriti i plaćeno
odsustvo od preko 7 dana u godini, ali samo ako je u interesu službe, što ima da
ocijeni starješina. >
Službeniku se dakle može s vremena na vrijeme odobravati plaćena odsustva
od na pr. 2—3 dana i čim bi ukupan zbroj dana prešao 7, imala bi se sva ta odsustva
računati u godišnji odmor.
Drugi slučaj jedne dosta raširene zablude je t. zv. spravo« službenika da zbog
bolesti ne dođe na dužnost, a da to ne pravda liječničkom svjedodžbom, ako se radi
o otsustvu do 3 dana.
Prema propisima koji reguliraju ovu materiju (čl. 60 ZoDS) službenik koji je
bolešću spriječen da dođe na dužnost, mora o tome obavijestiti svog neposrednog
starješinu u roku od 24 sata. U koliko to ne učini izlaže se opasnosti da disciplinski
odgovara, bez obzira na to, da li je stvarno obolio ili ne. Razumije se, da će starješina
uvijek odlučivati o pokretanju disciplinskog postupka od slučaja do slučaja, već
Ako ovakav nedolazak u službu traje do 3 dana, nadležni starješina može sam
provjeravati opravdanost nedolaska i to preko organa personalne službe, dakle ne
mora tražiti liječničko uvjerenje. U koliko bi bolest odnosno izostajanje sa rada tra-
265