Å UMARSKI LIST 11-12/2001 - HÅ D

Šokčevićevi su podrijetlom iz stare seljačke graničarske
obitelji u Gunji. Graničarskoj vojsci Austrijske
monarhije dali su veći broj časnika i dočasnika.
Prvi se znatnije izdignuo Marko Sokčević, natporučnik
Brodske graničarske pukovnije, koji je godine
1777. dobio austrijsko plemstvo.
Njegov pranećak Josip Sokčević služio je kao časnik
u raznim austrijskim vojnim jedinicama. Vrlo brzo
napredovao je u službi, te je već s 39 godina postao general
bojnik.
Godine 1858. imenovanje zamjenikom oboljelog
bana Jelačića, a 1860. banom Hrvatske i Slavonije.
Predsjedao je Banskoj konferenciji (1860-1861) i
Hrvatskim saborima godine 1861. i 1865.
Uveo u službenu uporabu hrvatski jezik.
U hrvatskom političkom životu Sokčević zastupa
proaustrijsko, tj. protuugarsko usmjerenje. Kada je Hrvatski
sabor godine 1867. zbog neriješenih hrvatskougarskih
odnosa odbio poslati svoje predstavnike na
krunidbu u Peštu, Josip Sokčević se odrekao banske
časti. (Tekst s izložbe HRVATSKI BAN JOSIP SOK­
ČEVIĆ, priređene prilikom znanstvenog skupa).
HRVATSKI BAN
v
\JC9LMT tj\JJWJ>Et v *VJ
JOSIP SOKCEVIC
Barun, general i hrvatski ban
Vinkovci, 1811 - Beč, 1896.
U pozdravnoj riječi predsjednika Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti akademika Ivana Supeka
je, pored ostalog, posebno istaknuto daje Sokčević uz
Jelačića bio odan Bečkome dvoru, ali to nije značilo
anuliranje i poništavanje hrvatstva. On je shvatio već
1867. godine da stvaranje Austro-ugarske ruši stari
ideal Habsburgovaca, a to je načelo univerzalnosti u
odnosu na nacije, a tim činom uvodi se načelo nacionalnosti
te istovremeno stavlja u inferioran položaj sve
slavenske narode.
Sokčević, koji je bio ban od 1860. do 1867, dao je
ostavku u trenutku kada je stvorena Austro-ugarska, u
znak protesta, kao što je taj protest izrazio i Sabor
1867. godine.
U pozdravnoj riječi voditelja Centra za znanstveni
rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima,
akademika Dušana Klepca, posebno je istaknuto
daje Josip Sokčević, nakon imenovanja hrvatskim
banom (19. lipnja 1860.) prilikom svog dolaska u
Zagreb (12. prosinca 1860.) izjavio, da se ima u škole i
urede uvesti hrvatski umjesto njemačkog jezika. Iste
godine (19. studenoga 1860.) počelo je s radom Kr.
gospodarsko-šumarsko učilište u Križevcima, prvo
takvo učilište u Austrijskoj monarhiji, gdje se predavalo
na hrvatskom jeziku.
Za vrijeme sedmogodišnjeg Sokčevićevog banovanja
utemeljena je i oživotvorena Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti. Sve to i mnogi drugi vrijedni događaji
daju hrvatskom banu Josipu Šokčeviću značajno
mjesto u hrvatskoj povijesti, poglavito u povijesti
hrvatske znanosti i umjetnosti i narodnog gospodarstva.
Pozdravna riječ biskupa đakovačkog i srijemskog
Msgr. Cirila Kosa, temeljila se na zadovoljstvu što se
zaslužni ljudi iz naše prošlosti otimaju iz zaborava i
postavljaju na zasluženo postolje.
U pozdravnoj riječi župana Vukovarsko-srijemske
županije Vlade O š u s t a, ističe se da mlađe generacije,
iz dostupne literature nisu mogle ništa saznati o liku i
djelu Josipa Šokčevića. Zbog toga shvaća i pozdravlja
odluku o održavanju ovoga skupa.
U pozdravnoj riječi gradonačelnika Vinkovaca dr.
Dražena Š v a g e 1 j a, ističe se da će ovaj skup napokon
odrediti mjesto i značaj ovog hrvatskog velikana.
U prvom dijelu (str. 19-138) "U središtu hrvatske
državne politike šezdesetih godina XIX stoljeća" pet
autora (Dubravko J e 1 č i ć, Mirko Va 1 e n t i ć, Agneza
Szabo, Jelena Borošak-Marijanović, Stanislav
Marijanović i Katica Čorka 1 o) pišu o odnosima
bana Šokčevića i Hrvatskog sabora 1861., političkim
pogledima bana Josipa Šokčevića, politici Samostalne
645