Å UMARSKI LIST 11-12/2001 - HÅ D

U trećem djelu (str. 379-483) "Životopisni prilozi o
zavičajnim, rodbinskim i obiteljskim korjenima i odnosima",
šest autora (Josip Kljajić, Ružica Kolare
vić-Kovačić, Zlatko Vire, Stjepan Sršan,
Martin Grgurovac i Damir Fi lipo vi ć) pišu o životopisu,
plemstvu, podrijetlu i grbu bana Sokčevića, o
Vinkovcima za banovanja Sokčevića i njegovim posjetima
rodnom gradu i majci, 78. Šokčevićevoj pukovniji
i Osijeku, senjskoj i slavonsko-privlačkoj lozi od
koje potječe Sokčević te o prostorno-povijesnom razvoju
i arhitekturi Vinkovaca onog vremena.
Mr. Josip K1 j aj i ć piše "Životopis bana Josipa Sokčevića",
navodi njegovo porijeklo iz Gunje iz graničarske
obitelji, u kojoj je bilo više časnika i podčasnika.
Sokčević završava vojnu akademiju u Bečkom Novom
Mjestu i odmah počinje s uspješnom vojnom karijerom.
Relativno brzo napreduje, prima odlikovanja, sudjeluje
u ratovima, a car Franjo Josip 1858. g. imenovao gaje
zamjenikom bana J. Jelačića. Nakon izbora za bana,
Šokčevićevo pozivanje na nastavak politike bana Jelačića
te uvođenje hrvatskoga jezika kao službenog uz odstranjivanje
svih oblika germanizacije, izazvalo je u hrvatskoj
javnosti velike simpatije. Isključivanjem Hrvata
iz političkog razgovora o novom ustrojstvu Monarhije
te Austro-Ugarskom nagodbom, vodeće političke struje
(Samostalna narodna stranka s oslonom na Beč i Liberalna
narodna stranka s oslonom na Budim-Peštu) doživjele
su neuspjeh. Tim činom srušeni su politički temelji
Samostalne narodne stranke i bana Sokčevića. Ban podnosi
ostavku i razrješava se banske dužnosti. Umro je u
86. godini života 16. studenog 1896 i pokopan uz sve
vojne počasti na bečkom groblju.
Mr. Ružica Kolarević-Kovačić piše rad "Plemstvo,
podrijetlo i grb bana Josipa Sokčevića". Autorica
ističe daje broj civilnog plemstva u vrijeme bana Sokčevića
bio u neprestanom opadanju, ponajprije zbog migracija
uvjetovanih turskim napadom. Brojna ratna odlikovanja
svrstali su ga u red ratnog plemstva te mu omogućili
uzvišenje u stalež austrijskih baruna. Nakon odlaska
s banske dužnosti odlikovanje križem Leopoldovog
reda, a kako nije imao nasljednika, plemstvo je prestalo
s njim. U radu su doneseni opisi grbovnice, grba, čuvara
grba, nakit i plašt baruna Sokčevića.
Mr. Zlatko Vire, arhivist piše "Vinkovci za banovanja
Josipa Sokčevića, njegovi posjeti rodnome gradu
i majci" u kojemu prikazuje Vinkovce u prvoj polovici
XIX. stoljeća gdje je u to vrijeme 37 % stanovništva
uključeno u vojnu službu. O Šokčeviću kao đaku brinuli
su se njegovi ujaci iz poznate časničke obitelji Colic.
Prigodom posjeta majci i rodnom gradu, posjećivao
je Gimnaziju i interesirao se za njezin rad. Autor
smatra daje Sokčević jedna od najvažnijih povijesnih
ličnosti što su ih Vinkovci dali Hrvatskoj.
Dr. Stjepan Sršan piše rad "78. Šokčevićeva pukovnija
i Osijek" u kojem prikazuje povijest 78. pješačke
pukovnije baruna J. Sokčevića od osnutka 1859.,
do podignuća spomenika Hrvatski domobran u Osijeku
1898. Pukovnija je bila sastavni dio obrane Hrvatske,
posebice nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine.
Martin Grgurovac piše rad "Senjska i Slavonsko-privlačka
loza obitelji Čolić, s osvrtom na podrijetlo
banove majke Elize Sokčević, rođene Čolić" u kojem
ističe daje to visokoobrazovana i bogata plemićka
obitelj Čolić, koja seže još u 15. stoljeće. Jedan ogranak
seli u Dubrovnik, zatim u Veneciju, a potom u 16.
stoljeću u Senj. Njena privlačka loza je u okvirima Austrijske
Monarhije izgradila uspješene vojne karijere.
Kapetan Kuzma Čolić sa svojih pet sinova s uspješnom
vojnom karijerom predstavlja temeljnu obitelj iz kojih
majka baruna J. Sokčevića Eliza Sokčević, rođena Čolić
vuče svoje podrijetlo.
Damir Filipović, dipl. ing. arh. piše rad "Prostorno-povijesni
razvoj i arhitektura Vinkovaca u drugoj
polovici XIX. stoljeća" u kojem ističe da su Vinkovci
jedan od najstarijih europskih naselja. Današnji
izgled dobivaju u 18. stoljeću, u vrijeme osnivanja Vojne
granice. Godine 1766. Vinkovci dobivaju status vojnog
komuniteta s pravnim i ekonomskim povlasticama.
Prostorno-povijesni razvoj grada sredinom i krajem
XIX. stoljeća može se dobro pratiti na detaljnim
katastarskim kartama toga vremena.
Prilozi (str. 487-511) sadrže "Pozdravnu riječ akademika
Dušana Klepca prigodom otvaranja izložbe
Hrvatski ban Josip Sokčević u Vinkovcima", zatim
"Katalog izložbe ban Josip Sokčević" urednice Kataloga
dr. Katice Čorkalo i autora izložbe dr. Vladimira
Horvata te "Kazalo osoba".
Knjiga "Hrvatski ban josip Sokčević" predstavlja
vrijedan znanstveni doprinos boljem poznavanju za Hrvatsku
vrlo značajnog vremena i osoba u drugoj polovici
XIX. stoljeća. Središnja politička, vojna i rodoljubna
ličnost toga vremena je ban Josip Sokčević, koji je
dao veliki prinos svekolikom razvoju ondašnje Hrvatske
i njenom značajnom približavanju razvijenim zemljama
Središnje Europe. Upravo za vrijeme sedmogodišnjeg
Šokčevićevog banovanja mnoga pozitivna događanja na
polju hrvatske znanosti, umjetnosti i gospodarstva svrstavaju
ga među uspješne i povijesne ličnosti.
Šumarstvo Hrvatske za vrijeme Sokčevića dobiva
zaslužno mjesto u obrazovanju, znanosti i gospodarstvu,
upravo ono mjesto kojemu po svim europskim
kriterijima i pripada. O tome najbolje svjedoče radovi
uvaženih šumarskih stručnjaka koji su objavljeni u
ovoj vrijednoj knjizi.
Prof. dr. se. dr. h. c. Slavko Matić
648