Å UMARSKI LIST 11-12/2001 - HÅ D
Å UMARSKI LIST 11-12/2001 - HÅ D
Å UMARSKI LIST 11-12/2001 - HÅ D
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Zona gnježdenja šljuka proteže se od Artičkog<br />
polarnog kruga do južnog Mediterana (Madera, Kanarski<br />
otoci, Azori, Kavkaz i Himalaje). Zone prezimljavanja<br />
nalaze se uzduž atlanskih obala u mediteranskom<br />
bazenu na obalama Crnog mora, južnoj Aziji do 10.<br />
paralele i u sjevernoj Africi do oko 30. paralele. Italija<br />
se nalazi na južnoj granici gnježdenja (alpski predjel) i<br />
predstavlja važnu zonu preleta i zimovanja.<br />
Staništa za gnježđenje šljuka pretežito su listopadne<br />
šume, na nadmorskoj visini koja ovisi o geografskoj<br />
širini. Gustoća donjeg sloja, prisutnost glista i ostale<br />
mikrofaune u tlu predstavljaju važne čimbenike za<br />
izbor mjesta za gnježđenje. U Italiji su pronađena<br />
gnjezda na nadmorskoj visini od 300 do 1600 m, posebice<br />
u vlažnim listopadnim šumama.<br />
Staništa za prezimljavanje u Italiji su područja<br />
obale i otoci gdje prevladavaju mediteranske makije.<br />
Manje su interesantna područja s visokim podrastom<br />
jer sprječavaju kretanje šljuka i ograničavaju razvoj<br />
mikrofaune.<br />
Teže je definirati optimalna staništa za zaustavljanje<br />
šljuka prilikom preleta. To su uglavnom niže i vlažne<br />
šume s otvorenim područjima ili blizinom pašnjaka<br />
zbog prisutnosti glista i ostale mikrofaune. Važno je da<br />
se u tom razdoblju tlo ne zamrzava.<br />
Šljuke radi svog specifičnog metabolizma moraju<br />
uzimatu hranu danju i noću, izuzev ženke za vrijeme<br />
leženja na jajima. Pored glista, šljuke se hrane insekti-<br />
ma, larvama, stonogama, paucima i moljcima te u manjoj<br />
mjeri sjemenkama, bobicama i korjenčićima.<br />
Jesenski prelet u Italiji počinje krajem listopada i<br />
traje cijeli studeni. Šljuke koje lete preko Italije gnijezde<br />
se uglavnom u Finskoj i Rusiji, stoje dokazano<br />
prstenovanjem. Šljuke su vjerne svojim selidbenim<br />
pravcima i mjestima zimovanja. Proljetni prelet počinje<br />
polovicom veljače i traje do kraja travnja, ovisno o<br />
vremenskim prilikama.<br />
Istraživanja su vršena u toku tri godine pomoću talijanskog<br />
psa ptičara (Spinone) metodom poentiranja<br />
njihove prisutnosti (markiranje šljuke, izmetine, tragovi<br />
i rupice od uboda kljuna u tlo).<br />
Pomoću dobivenih podataka ustanovljeno je da šljuke<br />
gotovo dvostruko preferiraju područje gdje se vrši<br />
ispaša, zbog glista i drugih životinjica, zatim doline potoka<br />
i vlažne šume listača s otvorenim površinama. Najmanji<br />
broj šljuka nađen je u šumi crnog bora, gdje one<br />
ne mogu naći hranu zbog debelog sloja suhih iglica.<br />
Ova istraživanja potvrdila su rezultate koji su ustanovljeni<br />
u prethodnom istraživaju i sigurno upućuju na<br />
to da bi bilo potrebno povećati pašarenje i dozvoliti ga<br />
na do sada zabranjenim površinama da se zaustavi širenje<br />
Brachipodium pinnatum koji negativno djeluje na<br />
mikrofaunu tla.<br />
Frane Grospić, dipl. ing.<br />
Unatoč mnogobrojnim upozorenjima znanstvenika<br />
i prosvjedima raznih organizacija za zaštitu prirode širom<br />
svijeta, šume se i dalje nekontrolirano i prekomjerno<br />
sijeku u nekim dijelovima svijeta, posebno u<br />
tropskim krajevima Južne Amerike.<br />
O nestajanju šuma u Venezueli nedavno je objavljen<br />
članak u ediciji BIODIVERSITY; THE JOUR<br />
NAL OF LIFE ON EARTH 2 (2) <strong>2001</strong>. Autor je Julio<br />
Cesar C e n t e n o, profesor na sveučilištu Universidad<br />
de los Andes u Meridi (Venezuela). Članak preveden<br />
s engleskog donosimo u cijelosti.<br />
Uništavanje šuma u Venezueli nastavlja se u alarmantnom<br />
opsegu. U sedamdesetim godinama 20. stoljeća<br />
venezuelske su se šume sjekle prosječno na površini<br />
od 245.000 ha godišnje (FAO, 1988). U osamdesetim<br />
godinama uništavanje se dramatično pojačalo, dosegnuvši<br />
prosjek od 600.000 ha godišnje (FAO; 1993).<br />
Samo u tom desetljeću uništeno je je 6 milijuna hektara<br />
šuma, koliko iznosi površina Kostarike.<br />
NESTAJANJE SUMA U VENEZUELI<br />
U svojoj posljednjoj procjeni stanja svjetskih šuma<br />
(FAO, 1977) organizacija Ujedinjenih nacija FAO potvrdila<br />
je da su između 1990. i 1995. godine šume Venezuele<br />
nestajale brzinom od 500.000 ha godišnje -<br />
svake minute po jedan hektar. Venezuela je tako postala<br />
jednom od zemalja s najvećim uništavanjem šuma u<br />
Latinskoj Americi. Stupanj deforestacije od 1990. do<br />
1995. godine (1,1 %) bio je dvostruko veći od onog u<br />
Brazilu i Kolumbiji ili trostruko veći od onog u Peruu<br />
(FAO, 1997).<br />
Prema podacima Ministarstva okoliša sadašnje nestajanje<br />
šuma u Venezueli prelazi 2,8 % godišnje (Hoja<br />
AmbientalNo 5 - March 1997, Department of Environmental<br />
Education). To bi bilo jednako gubitku od 1,3<br />
milijuna hektara godišnje. Venezuela bi prema tome<br />
spadala među zemlje s najvišim stupnjem deforestacije<br />
u svijetu, što bi za naciju trebao biti znak za uzbunu.<br />
657
Change language