Å UMARSKI LIST 11-12/2001 - HÅ D

svima, a nakon njega car više nije imenovao banom čovjeka
koji je kao Šokčević imao vojnu i građansku
vlast. Organizirao je 1864. veliku gospodarsku izložbu
u Zagrebu, želio je da dođe do izgradnje željezničke
pruge vlastitim sredstvima te 1862. organizira željezničku
konferenciju. Sustavno radi na rješavanju gospodarskih
pitanja smatrajući Hrvatima i Srbe u Hrvatskoj.
U katalogu izložbe 1864. koju je otvorio Srbi se politički
uvrštavaju u Hrvate, ali im se priznaje posebna vjera.
Tu politiku već 1865. i 1866. nije moguće provoditi,
jer Srbi traže status naroda u Hrvatskoj. Nesloga Hrvata
i Srba ide u prilog Mađarima, koji Hrvatsko-ugarskom
nagodbom preuzimaju gospodarska pitanja u
svoje ruke.
Akademik Dušan K1 e p a c u svom radu "Hrvatsko
šumarstvo u drugoj polovici XIX. stoljeća" ističe daje
to vrijeme vrlo značajno za hrvatsko šumarstvo. Osnivanjem
Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva
1846. godine, hrvatsko šumarstvo dobiva zamah u razvoju.
To se vidi po Zakonu o šumama 1852., koji je u
Hrvatskoj stupio na snagu 1858. godine. Dvije godine
kasnije, tj. 1860. osniva se u Križevcima Gospodarsko
i šumarsko učilište. U to je vrijeme Josip Šokčević
imenovan hrvatskim banom. Za njegovo vrijeme utemeljena
je i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Hrvatsko Sveučilište osnovano je 1874. i djelovalo je s
tri fakulteta - Pravnim, Bogoslovnim i Mudroslovnim.
Nakon pripojenja Vojne Krajine banskoj Hrvatskoj
(1881), površina Hrvatske iznosi 45.532 km 2 s 15.325
km 2 šuma. Znanstveni i stručni časopis Šumarski list
počinje izlaziti 1877. godine i neprekidno izlazi do danas.
Godine 1894. zakonom se uređuje šumarska služba
kod političke uprave, a 1898. godine osnovana je
šumarska akademija koja je bila prislonjena na Mudroslovni
fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Prof. dr. Rudolf Sab ad i u radu "Šumarska politika
u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na vrijeme bana
baruna Josipa Šokčevića (1860-1867)" piše da je u vrijeme
Kossuthova ustanka Hrvatska već doživjela preporod
nacionalne svijesti. Za vrijeme bana Josipa Šokčevića
dolazi do razvojačenja Vojne granice te su postavljeni
imovinsko-pravni temelji razvojačenja. Po
navodu autora, podjela između vlastele i kmetova te
države i graničara u osnovi je bila poštena. Godinu dana
nakon Šokčevićevog preuzimanja banske dužnosti,
u Hrvatskoj postaje važećim Zakon o šumama iz 1852.
kojim je zajamčena potrajnost šuma i prihoda. Sedamdesetih
godina prošloga stoljeća dolazi do odredaba o
šumarskom osoblju, školskoj izobrazbi, stručnim ispitima,
časnom obavljanju poslova te o odgovornosti i
napredovanju u službi. Osniva se Hrvatska šumarska
akademija, a hrvatski stručnjaci stječu znanja na fakultetima
u Münchenu, Beču i drugdje. Oni se bore za
održavanje naših šuma prirodnim te su s pravom zaslužili
naziv nositelja ideje Zagrebačke šumarske škole.
Znanstveni savjetnik dr. Dragutin Pavličević u
radu "Počeci hrvatskoga zadružnog zakonodavstva u
doba bana Josipa Šokčevića (1861-1867)"» ističe da se
pitanje kućnih zadruga nametnulo u Hrvatskoj nakon
ukinuća kmetstva 1848. Značenje tog pitanja prvi je
uočio ban Jelačić, ali klima tog vremena nije bila pogodna
za rješavanje bilo kojeg nacionalnog pitanja pa
tako ni zadružnog. Temelje tog pitanja postaviti će povijesni
Hrvatski sabor iz godine 1861. pod predsjedanjem
bana Josipa Šokčevića. U dugotrajnoj saborskoj
raspravi do izražaja su došli brojni nagomilani problemi
hrvatskog sela, s temeljnim pitanjem o diobi zadruga
i zadružne imovine. Tijekom rasprave iskristalizirao
se kompromisni prijedlog usvojen većinom glasova,
ali nikad prihvaćen od Dvorske kancelarije u Beču.
Član suradnik HAZU dr. Biserka Belicza piše
rad "Pripreme za reorganizaciju zdravstva u Hrvatskoj
i osnivanje Medicinskog fakulteta u Zagrebu 1861/62"
u kojem ističe daje stanje zdravstva i pokušaj osnivanja
medicinskog fakulteta, veterinarskog i primaljskog
učilišta u doba bana Josipa Šokčevića samo djelomično
proučeno. Za ova istraživanja autorica je koristila
vrlo obilnu prepisku između prof. dr. Josipa Zlatarevića,
baruna Metela Ožegovića i bana Josipa Šokčevića,
nastala u razdoblju između 12. prosinca 1861. i 14.
ožujka 1862. Iz pisama je razvidna velika želja navedenih
da se reorganizira i unaprijedi zdravstvena zaštita u
Hrvatskoj, s posebnim naglaskom o potrebi osnivanja
medicinskog fakulteta u Zagrebu, do čijeg je osnivanja
i otvaranja došlo, na žalost, tek 1917. godine.
Mr. Ana Bilić, asistent, piše rad pod naslovom
"Hrvatsko glumište u vrijeme Bana Josipa Šokčevića".
U radu iznosi podatak daje za vrijeme pojave i ostavke
bana Josipa Šokčevića na političkoj sceni, hrvatsko
glumište, iako u znaku političkih i kulturnih previranja,
obilježeno značajnim teatarskim zbivanjima. Protjerivanjem
njemačkih glumaca od strane zagrebačke publike
i njezine scene, 24. studenoga 1860. uveden je hrvatski
jezik na hrvatsku pozornicu, a Hrvatski sabor
donošenjem prvog kazališnog zakona to potvrđuje
1861. U hrvatskom glumištu toga razdoblja prikazuju
se domaća i prevedena dramska ostvarenja, a po prvi
puta se izvodi Shakespeare, Molicre, Schiler, Goethe,
Goldoni, čime hrvatsko glumište prati najveće domete
europske kazališne scene.
Đuro Vanđura, prof, piše "O romantizmu ili o likovnoj
umjetnosti u doba bana Šokčevića" te ističe da
je u radu predočeno vrlo zanimljivo razdoblje hrvatske
kulture i umjetnosti, s posebnim naglaskom na likovnu
kulturu obilježenu estetikom romantizma. Autor ističe
da su u Šokčevićevom banskom razdoblju svoju djelatnost
započela značajna likovna imena (Kršnjavi i Quiquerez),
osnivaju se crtačke škole po hrvatskim gradovima,
javljaju se putujući slikari i dr.
647