Å UMARSKI LIST 11-12/2001 - HÅ D

Ako se deforestacija nastavi onako kako ju je prikazalo
Ministarstvo za okoliš, Venezuela će se pretvoriti
u pustinju za manje od jednog stoljeća. Taje slika odraz
velikih nedostataka u upravljanju Venezuelskog šumarskog
sektora i teškoća koje stoje pred Ministarstvom
okoliša u pribavljanju pouzdanih informacija o
ključnim nacionalnim resursima, povjerenim njezinoj
administraciji.
Konverzija šuma u poljoprivredno zemljište
Statički podaci o deforestaciji koje su objavile Ujedinjene
nacije u skladu su s nacionalnom statistikom o
proširenju poljoprivrednog zemljišta. Ono se povećalo
od 24 milijuna hektara u 1980. na gotovo 32 milijuna u
1998. godini (Agricultural Census OCEI 1999). Približno
60 % tog povećanja čini konverzija šuma u njive i
pašnjake. Unatoč znatnoj ekspanziji poljoprivrednog
zemljišta Venezuela i dalje zadržava jednu od najvećih
koncetracija zemljišnog vlasništva u Latinskoj Americi.
Prema poljoprivrednom cenzusu iz 1998. godine
75 % zemljišta posjedovalo je 5% vlasnika, većinom
veleposjednika, dok 75% vlasnika mora djeliti tek 6 %
zemljišta (OCEI 1999).
Četrdeset godina nakon proglašenja agrarna je reforma
danas više mit nego stvarnost. Na početku je zamišljeno
da se osigura pravedna raspodjela poljoprivrednog
zemljišta medu ruralnom populacijom i osigura
prehrana. U međuvremenu od ukupno potrošene
hrane zemlja uvozi polovicu, stvarajući tako opasnu
ovisnost od ogromne ekonomske i strategijske važnosti.
Preostale šume ugrožene su nastojanjem da se poveća
proizvodnja hrane uglavnom povećanjem poljoprivrednih
površina, umjesto da se unapređuje produktivnost
po jedinici površine već postojećeg poljoprivrednog
zemljišta.
Posljedice
Iako šume pokrivaju gotovo polovicu države, 80 %
ih se nalazi južno od rijeke Orinoco. U sjevernoj polovici
zemlje, s 90 % venezuelanskog stanovništva, samo
je 20 % pod šumom. One su rasparčane i ozbiljno degradirane.
Oko dvije trećine prvotnog šumskog pokrova
Venezuele sjeverno od Orinoca već je uništeno.
Jedna od posljedica toga je nestašica vode, koja
pogađa velik dio Venezuelskog stanovništva, a koristi
se za navodnjavanje polja i proizvodnju električne
energije. Najveći manjak vode osjeća se u gusto naseljenom
središnjem priobalju, koje obuhvaća glavni
grad Caracas te industrijska središta Valenciju i Maracay.
Na tom području živi više od polovice venezuelskog
stanovništva.
Ostale posljedice uključuju:postupni i nepovratni
gubitak nacionalne biološke baštine; znatan porast učestalosti
i intenziteta suša i poplava sa štetama za poljoprivrednu
proizvodnju, hidroelektrične brane, navodnjavanje,
prometne sustave, radove i naselja; erozije i
gubitak plodnosti tla i sve većih teškoća u opskrbi hranom,
ljekovitim biljem, ogrjevnim drvetom, građevnim
materijalom i ostalim proizvodima koje domorodačke i
seljačke zajednice tradicionalno pribavljaju iz šuma.
Visoki stupanj deforestacije znači i to daje Venezuela
jedna od zemalja s najviše emisija ugljičnog dioksida
po stanovniku u Latinskoj Americi. Venezuela je 1995.
godine ispustila u atmosferu oko 240 milijuna tona
ugljičnog dioksida (C0 2 ), što odgovara količini od 65
milijuna tona ugljika svake godine. Polovica od toga odnosi
se na potrošnju energije, a druga polovica nastaje
zbog uništavanja prirodnih šuma (Centeno, 2000). Te su
emisije puno veće nego u drugim zemljama regije sa sličnim
stupnjem razvoja. Godine 1995. emisije po stanovniku
bile su jednake onima u Njemačkoj, jednoj od
najviše industrijaliziranih zemalja na planeti i tri puta
veće nego u Kolumbiji, Brazilu i Argentini.
Gubitak i degradacija šuma znači ujedno i postupni
i nepovratni gubitak nacionalne biološke baštine. Venezuela
se nalazi među osam najbogatijih zemalja svijeta
u pogledu biološke raznovrsnosti. Velik dio toga
neizmjernog obilja biljaka i životinja nađen je u venezuelskim
prirodnim šumama. Deforestacija dovodi do
iskorjenjivanja tisuća vrsta.
Uništavanje šuma postalo je prijetnja ekološkoj stabilnosti
zemlje, a time i njezinom gospodarskom i društvenom
napretku. Kako šume nestaju, Venezuela gubi
jednu od ključnih komponenata efektivnih modela potrajnog
razvoja.
Venezuelska raznolikost
Biljke cvjetnice: približno 20.000 vrsta
(na 7. mjestu u svijetu)
Ribe u rijeci Orinoco: 320 vrsta
(na 5. mjestu u svijetu)
Ptice: 1.310 vrsta (na 6. mjestu u svijetu)
Sisavci: 300 vrsta (na 10. mjestu u svijetu)
Endemske vrste viših kralješnjaka: 140
(na 14. mjestu u svijetu,
Vodozemci: 197 (na 10. mjestu u svijetu)
Kritosjemenjače: 20.000 vrsta (na 8. mjestu u svijetu)
Ukupna bilanca vrsta: na 8. mjestu u svijetu po bogatstvu
vrstama.
Izvori: W.C.M.C, I.U.C.N. i U.N.E.P. 1992. The
World Bank, I.U.C.N. i W.R.I. 1990.
S engleskog preveo: I. Mikloš
658