Å UMARSKI LIST 10-11/1947

Željezo za ležaje uzima se četvrtastog presjeka, dimenzija 6 X 50 mm, a
i šire, već prema širini drvene podloge. Uglovi rama se pojačavaju na način,
kako je to prikazano na skici br. 16.
Ako je teren nagnut nešto jače, javlja se potreba, da se vagonet koči,
naročito kod izvoza s konjima. U tu svrhu namješta se kočnica, isto tako vrlo
jednostavna (skica br.- 16). Kočnica se obično pravi od žile drveta, jer treba
da bude jaka, čvrsta i dovoljno elastična.
Skica 16.
(Po
Injkovu)
Cjelishodnost podizanja drvenih prenosnih pruga u brežuljkastim i brdovitim
predjelima je posebno pitanje.
Jasno je samo po sebi, da su ravni tereni bez padova i uspona, zatim tereni
sa mjestimičnim padovima do 10%' i blagim usponima, kao i tereni sa jednoličnim
padovima do 5°/'« veoma pogodni. To je, zapravo, izvan svake diskusije.
No i tereni sa većim mjestimičnim padovima, sa padovima od 10 do 25%', pa
čak i sa većim brojem takvih i još jačih padova i •mjestimičnim strmim, a
kratkim usponima, dakle tereni brdovitih predjela, ipak su pogodni za podizanje
prenosnih drvenih pruga, jer na takvim terenima ne bi se mogao graditi
kakav drugi transportni objekat, osim, možda, običnih puteva, a vuča po
zemlji, baš zbog mjestimičnih jačih uspona, uopšte je nemoguća.
Na prugama, gdje ima takvih strmijih uspona preporučuje se imati u
blizini uspona rezervnog konja, koji bi mogao da pomogne izvlačenje vagoneta
na tom djelu puta, a u ostalo vrijeme mogao bi biti zaposlen u blizini uspona,
na kakvim drugim potrebnim radovima. To je dakle umješnost i snalažljivost
rukovovodioca izvoza, da pravilno organizira rad na takvoj jednoj drvenoj
pruzi.
Ima kod prenosnih drvenih pruga jedno preimućtvo pred drugim napravama,
naročito pred željeznicama, čekrcima i si., a to je jeftinoća izgradnje.
Baš to omogućuje njihovo podizanje i u brdovitim predjelima, jer manji»
povećanjem dužine pruge skoro se uvijek može izbjeći, zaobići kakav jiači pad
ili uspon. One su pogodne za brdske šume još i za to, što je njihov planum
širok svega 1 metar, ako se vagoneti vuku s jednim konjem, a u takvim prilikama
može se sasvim lako ograničiti na vuču sa jednim konjem. Ovo tim prije,
što se i iz prakse zna, da par konja, upregnutih u jedan vagonet ne može nikad
da razvije punu vučnu snagu; da da toliki efekat, koliki mogu dati ovi isti
konji upregnuti svaki u poseban vagonet.
Druga je prednost ta, što održavanje ovih kolosjeka ne zahtjeva skoro
nikakvih specijalnih troškova. Sami vozači mogu sasvim lako, usput, da obave
322