Å UMARSKI LIST 10-11/1947

i se izbjegli padovi veći od 10"/o. Na strmim stranama mogu se upotrebitL
i špic-keri. Širina planuma od 1 metar, kao i jeftinoća podizanja, čine ove
izvorne naprave vrlo elastičnim u pogledu prilagođivanja terenu.
Spoljnu stranu pruge trebalo bi, vjerojatno, malo izdignuti, kako bi seteret
oslanjao više na unutrašnju šinu-vrljiku, položenu bliže prema vrhu.
Prenosne drvene pruge najbolje je upotrebljavati za izvoz drveta od panja
do šumskog stovarišta. Najpogodnija dužina te razdaline iznosi od 500 do 700
metara, no, kako smo vidjeli, dužina toga puta može da bude 10 pa i 15
puta veća.
Što se tiče drvne mase, koja treba da se izveze drvenom prugom, pa da senjena
izgradnja isplati, tu se pružaju vrlo široke mogućnosti. Glavni je uslov
pri tome, da sirovi sortimenti budu što više koncentrisani. U koliko "je masa.
manja, u toliko je potrebnije da bude koncentrisana na manjem prostoru.
Konkretno, iskustvom je utvrđeno da za izvoz mase drveta od 350—450 m 3:
skoncentrisane na površini od 1,5 do 2 ha, a na gore navedenoj udaljenosti
od šumskog stovarišta, ne isplati se podizati prenosnu drvenu prugu, no za
veće mase i površine veće od 5 ha, njihovo podizanje se potpuno rentira.
Optimalna veličina sječine može biti, prema tome, 40, 50, 75, 100, 200 ha»
i t. d., što zavisi od veličine sječive mase, od terenskih prilika i od udaljenosti,
na koju se drvo mora izvoziti.
Postavljanje granica rentabiliteta za sve slučajeve uopštc, prilično jenesigurna
stvar, za to je najbolje utvrditi za svaki konkretni slučaj posebno,
da li će izgradnja prenosne drvene pruge biti rentbilna ili ne.
Isto tako od umješnosti i organizatorskih sposobnosti stručnog rukovodstva
zavisiće organizacija radova na sječini i njihov redosljed, t. j. kada će se
drvena pruga podizati paralelno sa sječom stabala, a kada nakon izvršene
sječe, kada će se otpočeti sa podizanjem magistralnog kolosjeka, a kada njegovih
ogranaka. Najzad, da li će se sječa vršiti najprije duž postavljene trase
glavnog kolosjeka, a iza toga tek da se pređe na sječu stabala duž prvog, pa
drugog i t. d. opranaka. Ova posljednja kombinacija, imala je, kako izgleda,
najviše uspjeha u praksi iskorišćavanja šuma čistom sječom. Stvar je stručnog"
rukovodstva da prilagodi mjesne prilike i način rada iskustvu stečenom pod
drugim uslovima.
Bilo bi interesantno, a i važno, kada bi neko od naših stručnjaka, koji se
bave praktičnim izvođenjem šumskih radova na terenu, izložio svoje mišljenje
u »Šumarskom listu«, povodom ovoga načina izvoza drveta u našim prilikama.
Možda bi se tim povodo mrazvila diskusija, koja bi u svakom slučaju urodila
dobrim plodom, a to, zapravo, i jest cilj ovoga članka.
('одржание: Bo времн великои отечественнои боинм внедостатке других
•мвозних оредетв в СССР употребднлосБ много перрноснБ1х ускоколеинмх жглезнмх к
деревнннмх круглолежневмх дорог. Разултат зтих дорог наказалсп ОЧРНБ хорошим^.
позтому автор рекомандуетк ихние примеиение и в Ф- Н. Р. К)угославии.
LITERATURA
Upotrebljena literatura: Šumarski priručnik, II dio.
Ing. M. G. Inj kov: Uprošćonnijc krugloležnjevije dorogi.
V. I. Gar uzo v: Beztreljovočnaja i bezperegruzočnaja vivozka lesa.
Ljesnaja promišljennost. br. 10—12. za 1946 god.
328