Å UMARSKI LIST 3-5/1989

predstavljalo polovinu mjesečne plaće inženjera pripravnika u državnoj službi.
Stanovalo se je uglavnom u privatnom smještaju zbog oskudnog prostora
studentskih domova, koji su mogli primiti nekih 350 studenata, što je činilo tek
7% u odnosu na 5.000 studenata Sveučilišta. Od postojeća dva doma glavni je
bio Đački dom u Runjaninovoj ulici, da spomenemo, građen 1921. godine dobrovoljnim
radom studenata, s kapacitetom od 280 kreveta raspoređenih uglavnom
u dvokrevetne i skromno opremljene sobe, unutar 6 jednokatnih paviljona.
Stanarina se je kretala već prema poreskom opterećenju od 60 do 120
dinara, dok je u privatnom smještaju iznosila od 240 do 400 din. Uz taj dom
postojao je još jedan na Josipovcu s nekih 70 kreveta i još skromnijom opremljenošću.
Ishrana je pretežnim djelom tekla putem studentskih menzi, među kojima su
djelovale kao društvene organizacije: Centralna akademska menza-CAM, Hrvatska
akademska menza-HAM, i Vojvođanska studentska menza, te putem niza
ugostiteljskih objekata privatnog vlasništva. U CAM-u kao najstarijem takovom
objektu, koja je uživala izvjesne beneficije, mjesečna pretplata za ručak i večeru
iznosila je 300 din. Hrana je bila kvalitetna i obilata.
Stipendije su bile rijetkost. Na ovom godištu postojala je jedna, a izgleda
i jedina na fakultetu. Radilo se je o stipendiji Šumarskog društva u mjesečnom
iznosu od 500 din, dodjeljenoj Todi Budisavljeviću, sinu brojne obitelji rano
preminulog šumarskog inženjera, inače za života člana toga društva.
KASNIJI ŽIVOTNI TOKOVI
Slijedom BIOGRAFSKIH podataka počet ćemo, ali s dužom pažnjom, s
onom trojicom iz naših redova, čiji životi postadoše meta fašističkih hajki, da
bi se već u ranoj mladosti ugasili.
Među prvima se nađe RADIVOJ TOMIĆ, još kao pomoćnik upravitelja šumarije
Vranovina, zagrebačkog Ravnateljstva šuma, koga progutaše ustaške bezdani
Velebita 1941. godine.
Zatim INGO VRŠĆAJ, aktivista slovenskog akademskog društva »Triglav«,
sudionik u prebacivanju ilegalnim kanalima desetina jugoslavenskih dobrovoljaca
u Španjolsku, koji je kao ilegalni partijski radnik uhvaćen od Talijana u Ljubljani,
zvjerski mučen i strijeljan 1942. godine.
Te ERIH HRIBERNIK, koji je zajedno s 120 talaca iz Štajerske strijeljan
u Mariboru iste godine.
Navest ćemo da su u ratu još izgubili živote: VLADIMIR FILIPOVIĆ i KARLO
TURKOVIĆ, mlađi službenici vinkovačkog šumarstva, kao i VELIMIR STANIĆ,
s područja Ravnateljstva šuma Travnik.
U toku punog radnog elana i naponu stvaralačkih mogućnosti prerana smrt
je zatekla: Teodora Budisavljevića, Matiju Ilekovića, Juraja Krpana i Đuru Zmijanca.
Uz ime TODE BUDISAVLJEVIĆA spomenut ćemo tek kratkotrajni radni
staž od godinu-dvije dana kod cetingradske šumarije Slunjske imovne općine,
a istaknuti dojam o jednom vedrom, živahnom i veoma duhovitom školskom
drugu, primjerne revnosti, s diplomom u ruci već na prvom ispitnom roku —
kome, nažalost, sudbina nije bila sklona. Ne samo što dospijeva na jedno ne-
220