Å UMARSKI LIST 3-5/1989

Slika 1.
Ravnalo s klizačem (približne dimenzije u centimetrima)
log promjera). Najjednostavnije ćemo iz izvesti u vidu laganih uboda oštrom
iglicom, i to s donje strane obiju folija, da za vrijeme rada budu u
kontaktu sa snimcima. Pri tome je važno da razmaci »cl« obiju markica
od dodirnog ruba ravnala i klizača budu potpuno jednaki:''
Na krajnjem (udaljenijem) dijelu lijeve prozirne trake izbušimo mali
otvor, dovoljan da kroz njega može proći vrh dobro naoštrene olovke (slika
1).
Orijentiranje snimaka za stereoskopsko promatranje se vrši kao i pri
radu sa zrcalnim stereoskopom, samo što razmak glavnih i konjugiranih
točaka G L i G L ', odnosno G^ i G,,') mora biti jednak bazi džepnog stereoskopa,
tj. oko 65 mm. (Detaljnije o orijentiranju snimaka vidi npr.: To m a-
š e g o v i ć: Fotogrametrija i fotointerpretacija u šumarstvu)
Promatranjem tako orijentiranog para snimaka kroz stereoskop vidjet
ćemo stereo-model snimljenog terena. Ravnalo s klizačem stavimo ispod
sterenoskopa na snimke tako, da lijeva parcijalna markica bude na lijevom
snimku, a desna na desnom; pri tome klizač s desnom markicom mora
uvijek biti tijesno prislonjen uz ravnalo.
Odgovarajućim pomicanjem ravnala i klizača dobit ćemo u promatranom
stereo-modelu efekt »prostorne markice«, kojom možemo optički
tangirati bilo koju točku modela. Poželjno je da nam se željeni detalj u-
vijek nalazi približno u sredini vidnog polja stereoskopa, pa ćemo u tome
smislu pomicati kako sam stereoskop, tako i prostornu markicu, tj. ravnalo
i klizač, poništavajući istovremeno eventualnu y-paralaksu.
J
Iste dimenzije prostornih markica najlakše se postižu fotografskim prenošenjem
(snimanjem 5 ili 10 puta) s originala na folije fotografski osjetljive
na svjetlo. U tom slučaju markice možemo izvesti i u obliku križića ili polukrižića.
145