Inventarizacija, vrednovanje i planiranje obalnih ... - UNDP Croatia

Na cenomansko-turonskim naslagama kontinuirano slijede svijetlosivi do smei dobro uslojenisenonski vapnenci. Debljina slojeva varira od 40-60 centimetara, dok je ukupna debljina naslagaprocijenjena na 350-400 metara. Unutar vapnenaca (kalcilutiti, kalkareniti i bioakumuliranivapnenci) u obliku tankih uložaka i manjih lea javljaju se dolomitini vapnenci i dolomiti.Prijelaz u dolomite je postupan i javljaju se brojni prijelazni varijeteti.Opisane naslage otkrivene su u krilima Paške antiklinale, na boranom podruju jugoistonogdijela, uz sjeveroistoni rub otoka, te u krajnjem dijelu rta Košljun.Transgresivno na vapnencima senona leže donje i srednje eocenski foraminiferski vapnenci.Debljina ovih naslaga iznosi oko 250 metara, zastupljene su mikrokristalastim vapnencima sosnovom rekristaliziranog kalcita tipa kalcilutita i kalkarenita, a postotak CaCO 3 u njima variraizmeu 95 – 97 %. Opisane naslage razvijene su u krilima paleogenskih sinklinala.Srednji i gornji eocen karakterizira izmjena lapora, pješenjaka i detritinih vapnenaca sglaukonitom (udio CaCO 3 45 - 62 %). Ove se naslage kontinuirano nastavljaju na foraminiferskevapnence, a prijelaz u flišolike sedimente je oštar i izrazit, uz mjestimine pojave lealaporovitih vapnenaca. Pješenjaci, po petrografskom sastavu kalckareniti, esto sadrže tragoveihnofosile, laminacije, te kosu i vijugavu slojevitost. Debljina ovih naslaga iznosi oko 350metara, a izgrauju jezgre paleogenskih sinklinala.Transgresivno na kredne naslage nastavljaju se neuslojene, sive, sivosmee ili crvenkastenaslage vapnenakih brea, rjee konglomerata i vapnenaca (91 – 98 % CaCO 3 ). Bree sinterkalacijama kalcilutita izgraene su od subangularnih do subzaobljenih fragmenata,uglavnom krednih i foraminiferskih vapnenaca povezanih mikrokristalastim do sitnozrnimkristalastim pornim vezivom. Crvena boja veziva ukazuje na glinovito-limonitine primjese.S obzirom na injenicu da su paleontološki ostaci utvreni samo u ulomcima krednog ipaleogenskog porijekla, te na transgresivni položaj na starijim naslagama, starost ovih naslaganemogue je tonije odrediti. Jedino je sigurno da su spomenute naslage mlae od srednjegeocena.Tijekom miocena i pliocena taloženi su glinoviti, rjee pješani lapori, ponekad s vapnenimkonkrecijama i ugljenom. Naslage su sivozelenkaste, sive do tamnosive boje, esto dobrouslojene. Odgovaraju finozrnatim, siltno-glinenim pijescima s ugljenim trunjem, a debljina im,utvrena bušenjem, iznosi 143,6 metara.Tijekom pleistocena su na podruju otoka Paga taložene deluvijalne naslage zastupljeneoštrobridnim siparom, pomiješanim s pretaloženom crvenicom, žutosmeim šumskim tlima, temjestimino humusom i ilovaom. Nalazimo ih u podruju Paške sinklinale i lokalno suzahvaene mladom kvartarnom tektonikom. Sedimenti su grubo slojeviti, debljine oko 40centimetara, a izmeu vapnenakog kršja mjestimice preteže pjeskovita komponenta.Najmlae naslage koje izgrauju otok Pag su holocenski organogeno-barski sedimenti, tealuvijum. U morfološki najnižim dijelovima polja Malo Blato, koje je periodiki duže vremenapod vodom, utvreni su organogeno-barski sedimenti. Sedimenti su uglavnom predstavljenihumoznom zemljom, pjeskuljom, ritskim crnicama i vapnenakom gitjom. Uz rijene ili potonetokove u morfološki najnižim dijelovima terena rasprostranjene su aluvijalne tvorevine.Sastavljene su od šljunanih, pješanih i muljevitih naplavina s fragmentima okolnih stijena.7