Inventarizacija, vrednovanje i planiranje obalnih ... - UNDP Croatia

Turski vojno-pljakaški pohodi tijekom 16. stoljea uzrokovali su masovni egzodus iz ruralnogazadarsko-biogradskog zaobalja. Ravni kotari i Bukovica postaju socioekonomski depresivnopodruje, dok se istodobno na otonom dijelu regije dogaaju sasvim suprotne promjene. Dioravnokotarskog stanovništva u bijegu pred osmanlijskim Turcima naseljava zadarske i šibenskeotoke (Farii, 2003.), pa tako i otok Pag. Nova doseljenika struja uzrokovala je odreene,ponajprije kulturološke promjene, ali doseljeno stanovništvo brzo prihvaa specifini sredozemniotoni model gospodarenja prostorom (koji se, uostalom, nije znatnije razlikovao od onoga uRavnim kotarima i Bukovici), te prihvaa suživot sa starosjedilakim stanovništvom (Sui,2001.).Iz ovog razdoblja Farii spominje poznatu kartu sa iscrpnim geografskim znaajkama zadarskihotoka, pa tako i otoka Paga, koju je u Veneciji tiskao Mateo Pagano (Farii, 2003.). Urašlanjenom prostoru povljanske i vlašike udoline, razdijeljene vapnenakim višim zonama, tena prisojnim padinama sjeveroistonoga otonog grebena uzgajala se vinova loza. U tompodruju Pagano oznaava vinograde (vigne). Najvažnija gospodarska djelatnost paške komunesvakako je bila proizvodnja soli. U prostoru plitkog i duboko uvuenog dijela Paškog zaljevaPagano kartografira Soline, najstariji poznati prikaz paške solane. Taj prostor, ali isjeverozapadni dio Dinjiške uvale, prirodno su idealna podruja za izgradnju solana, tj. zaorganizaciju proizvodnje soli. Još od kasnoga srednjeg vijeka na Pagu se nalazila glavnina solanau vlasništvu najbogatijega zadarskog plemstva (Farii, 2003.). Od poetka 15. st. kontrolu nadproizvodnjom soli na Pagu preuzela je Mletaka Republika, koja je postupno nametala uredbekoje su ograniile proizvodnju paške soli na koliinu koja je bila namijenjena potrebama sameVenecije, odnosno uvjetima monopolizirane mletake trgovine solju (Perii, 2001.).Na reprodukciji Paganove karte iz 1571. godine Koluni prikazuje biljni pokrov otoka Pagacrtežima stabala. Farii pretpostavlja da se radi o hrastu crniki, jer je poznato kako južni diootoka izvorno ini podruje hrasta crnike, koji mjestimino tvori šumarke, a eše oblikujemakiju i garig. U prošlosti se crnika na zadarskim otocima iskorištavala kao drvna graa zabrodove, kao sredstvo za ogrjev, te kao osnovni energent pri proizvodnji vapna u vapnenicama,jamama u kojima su se ložili kameni ulomci vapnenca (Farii, 2003.). Degradacija je biljnogpokrova, posebno crnike, na Pagu u 15. st. bila tolika da su Pažani za potrebe gradnje novogagrada bili prisiljeni vapno dovoziti iz susjednog Raba (Sui, 2001.).U popratnim tekstovima uz kartu iz 1606. godine spominje se važnost i bogatstvo solana upaškoj uvali. Takoer je vidljiva razlika u pokrovu sjevernog i južnog dijela otoka koja jeproizašla iz razliitog naina gospodarenja. Naglašena poljodjelska valorizacija na sjeveru otokau odnosu na stoarsku valorizaciju srednjega i južnog dijela otoka do danas je ostavila traga uotonom krajoliku, pa primjerice na poluotoku Lun prevladava krajolik s velikim stablimamasline unutar suhozidima razdijeljenih ograda. Ouvani su i šumarci hrasta crnike. Uz obalePaškog zaljeva na obroncima uzvisine Sv. Vid Rosaccio (autor kartografskog prikaza) je ucrtaopojedinana stabla, a na istom je mjestu do danas sauvana niska šuma hrasta medunca (Farii,2003.).Unato gospodarskoj snazi grada Paga, kojega Rosaccio prikazuje kao snažno urbano središteutvreno jakim zidinama, on se nije uspio profilirati u red istaknutih hrvatskih primorskihkomuna, poput Krka, Raba, Zadra, Šibenika, Trogira i dr., ponajviše poradi svojevrsneperzistencije raspodjele politike i ekonomske moi. To se dobro oitovalo i u nemogunostiPažana da dobiju svoga biskupa, unato esto izražavanim težnjama (Sui, 1953., 2001.), ime bise potvrdio urbani status i potpuna samostalnost u okvirima feudalnih društveno-gospodarskihodnosa.19