saša šekoranja interijeri za zaljubljene - DalCasa

Saarinenove stolice Tulip dostupne su u varijantama sa i bez naslonjača za ruke /
The Saarinen Tulip chairs are available with or without arms
a prvi veći uspjeh uslijedio je za stolicu koju je dizajnirao
s Charlesom Eamesom za natječaj “Organski dizajn
u opremanju doma” 1940., američkog Muzeja moderne
umjetnosti, na kojemu su dobili prvu nagradu. Tu je
stolicu visoko progresivnog dizajna, kao i druge komade
njegova namještaja (kultne sjedalice Grashopper,
Womb i Tulip), počela proizvoditi tvrtka Knoll, tako da
je fakultetski prijateljski kružok postao važan poligon za
poslovnu suradnju.
Nakon Drugog svjetskog rata, nove su tehnologije dopuštale
upotrebu materijala korištenih u ratnoj industriji,
poput zaobljene šperploče i aluminija, a uskoro na scenu
stupa i plastika koja će se široko koristiti u proizvodnji
namještaja. To je i vrijeme kada počinje masovna produkcija
za rastuće potrebe poslijeratnog svijeta. Saarinenova
stolica Tulip (Tulipan), tipičan je primjerak dizajna
sredine dvadesetog stoljeća, klasik industrijskog dizajna.
Stolica Tulip dizajnirana je za newyorški Knoll 1956. godine.
Glatke modernističke linije, zaobljene plohe, novi,
eksperimentalni materijali (aluminijska baza, fiberglas),
sve ju je to činilo pomalo futurističkim komadom namještaja,
a njezino prožimanje s prostorom i otvorena forma
cvijeta, posveta je organskom dizajnu, skandinavskom
podrijetlu autora i njegovu kiparskom backgroundu. Stolica
Tulip dio je Saarinenove poznate pijedestalne kolekcije,
motivirane autorovom željom da se riješi “nereda”
koji stvaraju sve one noge na kojima obično počiva namještaj
poput stolova i stolica. Smatrao je da je upravo
oslonac ono što pridonosi harmoniji konačne forme i
njezina prožimanja s prostorom. Oslonac stolice Tulip inspiriran
je padom, slijevanjem tekućine visoke ljepljivosti,
poput meda ili smole. Baš kao i njegove arhitektonske
projekte, Saarinenov namještaj karakteriziraju ekspresivne
skulpturalne forme. U svom purističkom pristupu
arhitekturi i dizajnu tražio je bazičnu ideju koju bi zatim
reducirao na najbolje strukturno rješenje unutar sveobu-
hvatnog dizajna. Ideja za stolicu Tulip razvila se više u
odnosu na prostor u kojemu je trebala stajati nego što
je težila a priori određenom obliku. Saarinen je stremio
uspostavljanju ravnoteže između komada namještaja i
njegova neposrednog okružja. Tulip chair ovjenčana je
nagradom Muzeja moderne umjetnosti 1969., kao stolica
koja predstavlja jedinstvo forme i materijala.
Njegov dizajn, od Womb chair, koja je nastala iz želje Florence
Knoll da se osmisli stolica u koju bi se mogla sklupčati,
do pijedestalne serije skulpturalnih stolova i stolica,
danas ima kultni status, a časopis Playboy opisao ga
je riječima “bujnost, finesa i visok stupanj imaginacije”.
Saarinen je tijekom čitave karijere dizajnirao namještaj, s
istim zanimanjem za istraživanjem novih materijala, inovativnih
tehnika konstrukcije i skulpturalnih formi, što je
odlikovalo i njegovu arhitekturu. Još kao tinejdžer, dizajnirao
je namještaj za akademiju Cranbrook.
Eero Saarinen bio je jedan od najplodnijih, najneortodoksnijih
i najkontroverznijih majstora arhitekture 20. stoljeća,
jedan od najslavnijih ahitekata svoga vremena. U
postratnim godinama uvelike je pridonio kreiranju međunarodnog
imidža Sjedinjenih Američkih Država stvarajući
neke od najpotentnijih simboličkih izraza američkog
identiteta. Vjerojatno je najpoznatije njegovo
djelo upravo čuveni TWA terminal aerodroma JFK, koji je
vrhunac njegova dizajnerskog i arhitektonskog djelovanja
i zoran primjer ekspresionizma i tehničke izvrsnosti u
radu s betonskim školjkama.
Tridesetih i četrdesetih godina dvadesetog stoljeća Saarinen
je umnogome pridonio upletanju moderne arhitekture
u američki mainstream, zajedno sa svojim ocem.
Danas se smatra jednim od najvećih majstora američke
arhitekture prošlog stoljeća. Umro je u pedeset prvoj
godini života, ostavivši desetak nedovršenih projekata.
Energija i želja za stvaranjem bila je prisutna do samoga
kraja njegova života.
99