3_Forbes.pdf

Financije
Draper, međutim, ne može računati
ni na kakvo suosjećanje mirovinskih
fondova, zaklada i dobrostojećih individualnih
ulagača na koje se sektor
rizičnih fondova oslanja. Za tu vrstu
ulagača rizična su ulaganja oduvijek
način da svoje konzervativne portfelje
“zaslade” pokojim hrabrijim ulogom u
nadobudne softveraše i biotehnološke
tvrtke. Zarada rizičnih ulagača iznosi
2 do 2,5 posto kapitala koji im je povjeren,
te 20 do 30 posto ostvarene dobiti.
Zauzvrat, od njih se očekuje da imaju
vrhunski nos kojim će nanjušiti novi
Ebay, Google, Genentech i Cisco, koji
su SAD-u i donijeli titulu svjetskog inovacijskog
inkubatora.
Ipak, nije riječ o herojima kapitalizma.
Kako tvrdi National Venture Capital
Association, sektor rizičnih fondova
već 11 godina nije donio prinos veći od
ukupne svote koju je plasirao u investicije.
Taj djelatnost sada angažira ukupno
257 milijardi dolara, u usporedbi sa
64 milijarde 1997. godine.
“Daleko je previše ljudi u cijelom
tom poslu”, kaže Kenneth Goldman,
glavni financijski stručnjak internetske
osiguravajuće tvrtke Fortinet koju
podupiru rizični fondovi, a i sama ulaže
u takve poslove. Već dugo je jasno da u
tom sektoru mora doći do selekcije, a
ona je sada, čini se, napokon započela.
Joshua Lerner, profesor Ekonomskog
fakulteta na Harvardu, nedavno je analizirao
podatke o prinosima (nakon
oporezivanja) 1252 američka rizična
fonda od 1976. godine naovamo. Srednji
povrat tristotinjak najboljih iznosio je
28%, zahvaljujući i golemim profitima
na valu tehnološkog buma kakav će se
teško ponoviti. No gledajući sve rizične
fondove, srednji je povrat bio skromnih
5%, manje nego što se moglo ostvariti
na dugoročnim državnim obveznicama.
“Ne igrate li s pravim igračima, ne
isplati vam se ni igrati”, kaže Lerner.
Cijela bi stvar još i imala smisla kad
bi se nekako moglo unaprijed znati tko
će biti “pravi igrač”, no osim nekolicine
u samom vrhu, koji nikada ne zakažu,
vrlo je teško odrediti tko bi još mogao
vrhunski zaigrati.
Oduvijek je tako s tom vrstom
ulaganja, no otkako se tržište kapitala
zaljuljalo, veliki ulagači mnogo
pomnije paze na sastav svojih portfelja.
Dionice početničkih tvrtki kakve
podupiru rizični fondovi nisu im više
tako privlačne. “Rizičnim ulagačima već
Visoke naknade fond menadžera ne daju
se opravdati visokim režijama. Teško
da VC tvrtka potroši 40-ak milijuna
dolara godišnje za vodu i struju…
dosta dugo ponestaje daha”, kaže jedan
krupni ulagač iz Silikonske doline. “Ako
vam je već preteklo nešto novca, teško
da ćete ga povjeriti fondovskom sektoru
koji je već deset godina bez prinosa.”
Istraživanje Private Equity Intelligencea
otkriva još zlokobnih brojki:
godišnji prinos fonda Menlo Vetures
(1990.) pao je krajem 2007. na -13%
. Direktor H. DuBose Montgomery
kaže kako “ima još vremena do zatvaranja
fonda” te da “imaju nekoliko
obećavajućih i vrlo dohodovnih
tvrtki koje su još uvijek u privatnom
vlasništvu.”
Podaci pokazuju i da je Mayfieldov
fond 2000 anulirao svoj 7,4-postotni
prinos tijekom istog razdoblja, što su iz
Mayfielda odbili komentirati. Još slabije
stoje Sevin Rosen Funds iz Dallasa:
prinos njihova fonda osnovanog 1990.
od 23,4% spao je od ožujka 2007. na
nulu, a prinos fonda iz 2000. pao je od
kraja 2007. godine na godišnjih 17,6%.
Partner John Jaggers kaže kako se fond
iz 1990. blago oporavio i dodaje: “Nijedan
od tih ‘prolaznih’ podataka ne znači
ništa sve do zaključenja fonda.”
Neki ulagači sada svim snagama
nastoje preusmjeriti svoja buduća ulaganja
iz rizičnih fondova u private equity
portfelje, pa čak se i riješiti i svojih
postojećih uloga u njima. U veljači
prošle godine, 129 milijardi dolara
težak Kalifornijski mirovinski sustav
nastavnika u državnim školama
preusmjerio je svoj novac i sada u
rizičnim fondovima nastoji držati samo
0,5% umjesto dosadašnjih 1,3% svojih
ukupnih sredstava.
Zbog kolapsa vrijednosti dionica i
drugih oblika imovine, mnogi tradicionalni
ulagači u poduzetništvo, primjerice
mirovinski fondovi i sveučilišne zaklade,
morali su smanjiti svoje udjele
u rizičnim ulaganjima. Christopher J.
Ailman, voditelj investicija u Kalifornijskom
nastavničkom fondu kaže kako je
pad udjela njihove imovine u rizičnim
pothvatima velikim dijelom posljedica
većeg angažmana fondovskih sredstava
u private equity sektoru. No u konzultantskom
izvješću od rujna stoji i da
je “težak pristup kvalitetnim rizičnim
fondovima pridonio padu ulaganja u
poduzetništvo”.
Je li moguće da su VC tvrtke u tom
poslu zbog one godišnje naknade podjednako
kao i zbog 20 do 30% prinosa?
U 2007. prikupile su 36 milijardi dolara.
Uz standardnu naknadu od 2%, to za
njih znači 720 milijuna dolara čak i ako
dobiti uopće nema.
U pisanom odgovoru što ga je dala
Draperova tvrtka stoji: “Velika većina
naših kompenzacija dolazi od rezultata
koje ostvare naši fondovi.” Draperov
Fond VII iz 2000. zaradio je nešto novca
prodajom kompanija poput Mobile
365 i Xfire većim kupcima, no javnih
ponuda iz njihova portfelja do danas
nije bilo. Prema rujanskom izvješću, 18
96 F o r b e S veljača 2009