Taifas Literary Magazine no. 5, November, 2020

More documents

Recommendations

Info

30Taifas Literary Magazine no.5, November, 2020Salem se plaho iznenadi. Prvo je pomislioda ga “spečeni” zavitlava, da je jedan odradnika, koji voli da se šali; a kad vidje da jeozbiljan i da očekuje odgovor, tad reče:– Čuo sam da trebate radnike?– Možda trebam, a možda ne trebam. Neličiš mi baš na nekog radnika. Znaš li uvjete?– Pa, čuo sam nešto...– Aha. Evo ovako: radi se dvanaest sahatasvakog dana, osim subote i nedjelje, koje suslobodne. Dnevnica je dvadeset maraka, ako jehrana tvoja, a ako je moja, dnevnica je petnaestmaraka. Nema zdravstvenog ni penzionogosiguranja, a posao jenaporan. Ukolikozadovoljiš, možeš ostatiduže; ne zadovoljiš li,slijedi ti otkaz. Posao jenormiran pa ako neizvršiš normu, dnevnicaće ti biti umanjena. Buduli ti odgovarali uvjeti,možeš sutra doći naposao.– Ali jučer su mi reklida je dnevnica nešto veća...– Slušaj, momak, možda je jučer i bila, alijučer je jučer, a danas je danas. Ako ti se nesviđa, ne moraš prihvatiti.Salem kratko razmisli pa odluči:– Dobro, prihvatam. Samo, ja bih radio većdanas, a hranio bih se od sebe.– Zar odmah, od danas? Jesi li donio radnuodjeću i hranu?– Jesam.– Uredu. Radno vrijeme je od sedam ujutrodo sedam uvečer.Prvi dan rada na elementari bio jeISSN 2458-0198 - ISSN-L 2458-0198najnaporniji dan u Salemovom životu. Radnicisu bili podijeljeni u grupe, većinom početverica. Svaka grupa je imala svojumiješalicu, koja miješa smjesu od koje se praveelementi, i presu s kalupom u kojoj se izlivaju.Norma je bila visoka, sunce je nesnosno pržilo,a gazda je svakog časa obilazio grupe, nalaziozamjerke i vikao na radnike. Salem nije bionavikao na tako težak fizički rad te se nakonradnog vremena osjećao kao da ga je samljeokakav vodenički žrvanj, usto su mu ruke svebile poprištene nabubrelim vodenimplikovima. No, i pored toga, njegova grupa nijebila ni blizu ispunjenjuradne norme, što je gazdauredno pribilježio u svojubilježnicu.Narednih dana Salemje popravljao fizičkuspremu, mišići su ga svemanje boljeli, krvavižuljevi na dlanovima iprstima popucali su isasušili se pa je sa svojomgrupom bivao sve bližeostvarenju zadate norme.Bio je siguran da će je do kraja mjeseca dostićipa i prestići te tako nadoknaditi u početkuizgubljeno. Ali sve više ga je brinuo gazda, išaomu je na živce, postajao je nesnošljiv.Neprestano je trčkarao od grupe do grupe,znojan, zadihan kao pas, galamio, psovao, pačak i vrijeđao radnike, laćao se čas lopate, časmiješalice, čas prese, da bi ljudima, tobože,pokazao kako se radi, nezadovoljan kad biljudi sjeli da jedu, vikao na njih i požurivao ihda im je svaki zalogaj prisjeo u grlu; ljutit kadbi koji od njih otišao u nužnik, ljutit ako biopazio da su samo ma i ispravili kičmu, da biim nakon radnog vremena redovito nalazioTAIFAS LITERARY MAGAZINE
31Taifas Literary Magazine no. no. 5, November, 2020kakve greške, kako bi ih zakinuo za kojumarku. Svakim danom sve je više pokazivaosvoje pravo, bezdušno lice. Sa Salemom ugrupi nalazili su se još momak sa srednjomekonomskom školom i dva starija čovjeka,zidara, koji su samo radili i pokorno, bez riječi,trpjeli sva šikaniranja i ponižavanja.Vjerovatno su ih životne okolnosti prinudilena to.Trećeg dana predvečer Salem se vratio sposla, umoran, ali zadovoljan što je zaradio jošjednu dnevnicu. Sobna vrata bila su malčiceodškrinuta pa je već na hodniku oćutiomajčine prigušene jecaje,a potom i očeve ljutite,optužujuće riječi:– Sve nam je tonamjestio načelnikopćine! Sve je to Fejzinomaslo, sve! Dao je naloginspekciji da namzaplijene robu i kamion, azatim je otišao u Turskuna odmor, kako ne bismou njega posumnjali i kakobismo povjerovali da se to dogodilo beznjegovog znanja. Sve je to unaprijed podlosmišljeno i dobro isplanirano, kako bi mesmekšao, natjerao da kleknem na koljena,njemu na aman, i zavapim za milost!Salem polahko, na prstima, uđe u sobu,pokušavajući da shvati o čemu se radi. Majkaje sjedjela za stolom, glave podnimljenerukama i plakala. Otac se ushodao po sobi,nesretan, ojađen, puši i uzdiše pa samo što gane strefi srčana kap. Salem sav pretrnuo, teškoshvaća šta se dogodilo, a razumije toliko da sedogodilo neko golemo zlo, nešto ružno, ljigavo,te jedva istisnu pitanje:year I, no. 5, 2020, November– Šta je to bilo, mama?!– Ah – uzdahnu majka, dok su joj se riječigušile u grlu – tržišna inspekcija nam je svezaplijenila, i kamion, i robu, u koju smo uložilisav novac, sve što smo imali. Sad će protiv naspodignuti krivičnu prijavu, dati nas na sud!Sljedećeg dana na poslu gazda je biooduran, odvratno nesnošljiv, kao i obično, aliSalem, zaokupljen drugim nedaćama, nije gaskoro ni primjećivao. U mislima su mu jedinoroditelji, nepravda koja im se nanosi i njihovatuga, trpljenje i patnja koju podnose zbog toga.Toliko su bili skrhani i ojađeni da su gapodsjećali na pticeodsječenih krila ili naleptire ulovljene u mrežu.Žalio ih je do boli i pitaose: ima li kraja ljudskojpodlosti? Najprije su imoduzeli pravo na posao,istjerali ih na ulicu. Potomsu ih moralno izblatili,žigosali, a sad su imuskratili svako pravo isvaku nadu da se snalazekako znaju i umiju, da bilo šta rade, da odnečega žive. Uskraćuju li im to pravo napostojanje, pravo na život? Nije mogaorazumjeti da postoje i takvi ljudi: bezosjećajni,samoživi, sebični do gramzivosti, dopotiskivanja i samozatajenja svega čovječnogu sebi. A postoje, i to u ogromnom broju; zatose događaju toliki zločini i tolika zla u svijetu.Zatim se sjeti kako je štokad razmišljao ovječitoj moralnoj dilemi: smrtna kazna zazločince – da ili ne? I o tome kad bi se našao uspecifičnim, sudbinskim životnimokolnostima – da li bi mogao ubiti čovjeka,makar bilo u pitanju ti ili on, pa ako bi se radiloi o kakvom zlikovcu? Čas je smatrao da biISSN 2458-0198 – ISSN-L 2458-0198
Page 1 and 2: 2 authors ... p. 2editorial ... p.
Page 3 and 4: 3Taifas Literary Magazine no. no. 5
Page 11 and 12: 11Taifas Literary Magazine no. no.
Page 29: 29Taifas Literary Magazine no. no.

Taifas Literary Magazine no. 5, November, 2020

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?