You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Milena Arežina Noć <strong>prevare</strong> <strong>dan</strong> <strong>izdaje</strong><br />
demonstrirati, onda nije smeo privezati ceo MUP na račun Komercijalne banke, koja je bila<br />
glavni finansijer Slobinog pada. Takođe se morao potruditi da uhvati bar je<strong>dan</strong> protok novca<br />
istaknutih korumpiranih vlastodržaca, a i protok novca koji je sa Zapada ulazio da bi se<br />
finansirala kampanja Slobinih protivnika. Takode, svoju lojalnost mogao je da dokaže<br />
ski<strong>dan</strong>jem pojedinih vladinih ministara, koji su redovno odlazili u Mađarsku na kurseve i<br />
uzimanje Soroševog novca, radi ključnih uloga koje neće odigrati u trenutku svrgavanja<br />
Slobe. To bi tada imalo neki značaj. A ovako, Stojiljkovićevo svakodnevno čuvanje Mire od<br />
″uroka i vradžbina" po vlaškim vrletima, cupkajući između nje s jedne strane, i Srđana<br />
Smiljkovića, Leposave Milićević, i pevačica tipa Zorice Brunclik i Leontine, s druge strane<br />
maksimalno je doprineo tom paradnom miljeu staklastog kiča, koji je prerastao nadrealnost<br />
cirkuskih predstava. Zar je to vuklo glasove birača?<br />
Šta je, znači, u tom svakodnevnom flešbeku bilo kobno? Kompromitacija ideje levice,<br />
koja je naravno znatno ranije počela, ali se nije tako srozana slikala iz večeri u veče. To<br />
društvo, od Mire i Vlajka, pevačica i sijaset nadobudnih novodođoša, sa idejom levice nije<br />
imalo ništa zajedničko. Osim što su na direktan način uticali na masakriranje mož<strong>dan</strong>ih vijuga<br />
onih ljudi, koji su istinski bili opredeljeni za ideju socijalne pravde. I koji su zbog takve javne<br />
kompromitacije trpeli posledice u svom okruženju.<br />
Sta je tu skaradno? To što je poruka biračima bila sledeća: „Gledajte ovo folirantsko<br />
društvo i glasajte za Slobu. A tada će ovi luterani i dalje živeti samo kao bogati levičari". Da li<br />
je to sve zajedno bilo moguće, tj. glasati za Slobu a gledati promotere kojima biste najradije<br />
zavrnuli šiju! Ne, iz sasvim prirodnih zakona, jer bi krajnji proizvod bila šizofrenija. S jedne<br />
strane, običan glasač, onaj koji jeste za Slobu ali prezire promotere, želeo je, naravno, od<br />
njega a ne njih, običnih luzera, da čuje i da zna šta to novo želi uraditi ili promeniti da bi oni<br />
ponovo glasali za njega. Bez tog odgovora, koji je svakako izostao, oni su samo mogli<br />
pretpostaviti da Sloba i izlazi na te vanredne izbore da bi ovima koji ga tako skaradno<br />
predstavljaju, autoritetom svoje ličnosti pomogao da promoteri zajaše još više, ulaskom u<br />
parlament. To je nužno cepalo biračku celinu, kao što svaka ambivalentnost vremenom<br />
pocepa ličnost. Njegovi birači su osobito uskraćeni odgovora na mnoga pitanja, koja su im se<br />
mantala sa svih strana.<br />
Te jeseni 2000. godine, svi oni koji su, pre svega, želeli Slobi dobro, imali su na sve<br />
strane samo sumorna upozorenja. Još su jedino verovali u čudo, tj. da će se on u poslednjem<br />
trenutku nečeg dosetiti. Kao kec u rukavu, ili tog stepena vredno, kao antipod agresivnoj<br />
kampanji s druge strane.<br />
Doduše, je<strong>dan</strong> deo te negativne Slobine antikampanje se odvijao i preko SPS-ovih<br />
najnepopularnijih prvaka. Prednjačio je Bane Ivković, koji je godinama dosadio i Bogu ocu, i<br />
asocirao na strašnu izbornu krađu iz 96. godine, čiji je on bio vrlo važan činilac. Sama ta<br />
asocijacija bila je dovoljna za debakl. A ako se tome doda njemu svojstvena isprazna<br />
slatkorečivost, logično je da zdrav čovek pomisli, na kraju: ″Ako Sloba ovakvima daje<br />
poverenje, onda ćemo ga mi oduzeti njemu".<br />
Tik uz Baneta, ruku pod ruku, to predizborno leto Slobinih izabranika činio je Milutin<br />
Mrkonjić, zvani Mrka, koga defmitivno više niko na televiziji prosto nije mogao da gleda, a<br />
kamoli da sluša mumlanje, mlataranje, svojstveno čoveku vrlo neprijatne spoljašnjosti. On je<br />
negde, u sraznieri sa Mirom i Banetom, činio trio čija svaka izgovorena reč proizvodi vrisak<br />
negodovanja. Ono što će Mrka neprimerenim glorifikovanjem sebe oduzeti obnovi zemlje,<br />
jeste u nekom opštem smislu najžešći udarac tezi koja je u javnosti trebalo da bude simbol<br />
pobede, i što je verovatno Slobi tako predstavljeno, kad su ga nagovarali na vanredne izbore.<br />
Mrkina nezgrapna skalavost, halapljivo, iz <strong>dan</strong>a u <strong>dan</strong> emitovala je nepisani, ali prepoznati<br />
slogan ″Obnova, to sam ja", što je ideju pretvorilo u suprotnost. Sve što je izgradeno, gradile<br />
su ruke izdržljivih neimara, koji su tom velikom pokretu poklonili sve, i na kraju svoje<br />
24