HRVATSKA KRONIKA u LJETOPISU POPA DUKLJANINA - ovdje

na pjesmu, ali se ne može odbaciti kao povijesni izvor. 6 Ivo Guberina misli
da je narodna predaja koja se očitovala u tom djelu sačuvana u Splitu. 7
Neki autori dopunjuju ovo mišljenje u smislu da je navedeni spis odraz
srednjovjekovne usmene tradicije, ali ističu mogućnost da su u njemu sadržani
i neki pisani izvori. 8 Ferdo Šišić ističe da je “pop Dukljanin... naš
najstariji poznati književnik” koji se, kad piše o događajima do X. stoljeća,
“potpuno prepustio krilima fantazije”, ali mu on i za najstarije razdoblje
koje ono obrađuje ne poriče određenu vrijednost. “Ipak treba priznati,
da i u ranijim glavama Letopisa Popa Dukljanina ima po gdekoje
zdravo zrnce, puno istoriske vernosti.” 9 Istina je da u prvobitnoj hrvatskoj
i latinskoj redakciji ovoga spisa ima umetaka nastalih u prepisivanju
ili prevođenju, ali oni ne prevladavaju toliko da bi bitno umanjivali vrijednost
cjeline, što u određenoj mjeri i Šišić zaključuje. 10 I zato je realno
Stanojevićevo mišljenje da je ovaj izvor podjednako zanimljiv i važan “i
kao književni produkat i kao istoriski izvor”. 11
Ovo je jedino vrelo o povijesnim događanjima poslije doseljenja
Gota, odnosno Sklavina na teritorij rimske Dalmacije, i to posebno za
6 K. Mlač, Postanak i razvoj hrvatskog tradicionalnog, a osobito epskog pjesništva.
Zbornik za narodni život i običaje, knj. 48, JAZU, Zagreb, 1980, str.
372-374. Prema Mlačevoj analizi nije čitav hrvatski tekst pjesma, već samo
njegov početak i pojedine glave. (K. Mlač u pismu koje je uputio I. Mužiću
iz Zagreba 22. siječnja 1988.)
7 “Ali kako ima u pričanju Dukljaninovu dosta analogija s onim Tominim, to
ove analogije možemo smatrati kao odraz splitskih predaja.” (I. Guberina,
Državna politika hrvatskih vladara. Knj. I, sv. 1, Nakladna knjižara Velebit,
Zagreb, 1944, str. 33.)
8 O. A. Akimova, Razvoj srednjovjekovnih predstava o podrijetlu Hrvata.
Zbornik Etnički procesi u Centralnoj i Jugoistočnoj Europi. Izdano na ruskom
jeziku. Akademija nauka SSSR, Moskva, 1978, str. 105.
9 F. Šišić, Letopis Popa Dukljanina. Srpska kraljevska akademija, Beograd–
Zagreb, 1928, str. 165, 182, 184.
10 “No da bi tih glosa i interpolacija bilo toliko, da bi opsegom svojim nadvisile
samo delo Popa Dukljanina, to se mora najodlučnije odbiti, već stoga, što
takom monstrumu nema primera u čitavoj srednjevekovnoj literaturi sveta.
Kod toga se u prvom redu radi o većim ili manjim marginalnim glosama,
koje su krivnjom prepisivača s vremenom ušle u sam tekst.“ (F. Šišić, Letopis,
nav. dj., str. 113.)
11 Stanoje Stanojević, O prvim glavama Dukljanskog Letopisa. Nav. dj., str. 9.
10