HRVATSKA KRONIKA u LJETOPISU POPA DUKLJANINA - ovdje

ističe da su Romani (Latini) u dalmatinskim mjestima i u tijeku XI. st.
držali glagoljicu u Hrvata gotskim pismom, a njihov jezik slavenskim. 91
Iz citiranoga uvoda proizlazi da je “autor” Ljetopisa katolički svećenik,
koji živi u gradu Baru i koji, da bi udovoljio željama onih što su
ga zamolili, prevodi spis s izvornika na slavenskom jeziku na latinski. O
mogućnosti tumačenja dijela uvoda o tome je li “pop Dukljanin” u starosti
preveo na latinski svoj spis iz mladosti napisan na slavenskom ili
je prvi dio toga djela, koji je bio napisan na slavenskom, postojao kao
samostalan izvor, mučila je i neke prve istraživače. 92 Tvrdnja da je prvobitno
postojao latinski original potpuno je besmislena i zato što sam
prevoditelj (i redaktor) Ljetopisa to poriče. “Da je pak Kronika hrvatska
mlađa od Ljetopisa, ne bismo imali objašnjenja, zašto bi hrvatski prevodilac,
koji inače vjerno prati Ljetopis, izostavljao predgovor; napose, zašto
bi u IX. poglavlju ispustio odsjek o dukljanskim biskupijama, koji je
bio posebno znamenit za Duklju, u kojoj su pisani i Ljetopis i Kronika
hrvatska. Ako pak uzmemo, da je Ljetopis mlađi, i da u prva 23 poglavlja
prevodi Kroniku hrvatsku, tada nam sve postaje jasno. Pop Dukljanin napisao
je svoj predgovor, kada je prevodio Kroniku hrvatsku, dakle poslije
nego je ta bila napisana, pa pisac Kronike hrvatske nije mogao u svom
djelu donijeti predgovor Ljetopisa, jer taj nije ni postojao, kada je hrvatski
glagoljaš sastavljao svoju Kroniku.” 93 Milan Šufflay posebno je upozorio
na neodrživost Šišićeva mišljenja kako je pop Dukljanin spis Sclavorum
Regnum napisao u mlađim godinama na slavenskom. “Nu razlaganje
Šišićevo o libelu ne čini mi se vjerojatnim iz jednostavnog razloga
što tekst ljetopisa glasi: libellum Gothorum, quo omnia gesta et bella
scripta sunt. U slučaju da je taj libel načinio prevodilac, umjesto ‚scripta
visno od zemlje kojoj su pripadali, odnosno osvajali.” (Radivoje Pešić /prijevod
i komentari/, Velesova knjiga, I. dio, izdanje: Pešić i sinovi, Beograd,
1997, str. 63.)
91 F. Šišić, Letopis, nav. dj., str. 112.
92 Usp.: Ivan Kukuljević Sakcinski, Kronika hrvatska iz XII. vjeka. Arkiv za
povjesnicu jugoslavensku, knj. I, Zagreb, 1851, str. 2.; I. Črnčić, Popa Dukljanina,
nav. dj., str. XVIII.
93 D. Mandić, Rasprave, nav. dj., str. 455-456. Usp. i Vladimir Markotić,
Chronological priority of the croatian and latin versions of “The Chronicle
of the Priest of Dioclea”, Journal of Croatian Studies (New York), vol. 23
za 1982, str. 40-43.
45