HRVATSKA KRONIKA u LJETOPISU POPA DUKLJANINA - ovdje

Vinodola”. 66 U glavi XV. spisa iznose se događaji iz doba kad se “Donji
Hrvati” odvrgoše od kralja Kanimira, a kralj tada skupi “vojske svrhu
istri(ja)nske zemlje i u Bosnu gornju i pojde na nje”. Sve navedeno znači
da su Hrvati mogli biti samo dio Goto-Sklavina koji su prvobitno zauzeli
teritorij Donje Dalmacije. F. Šišić posebno ističe da se u tom djelu češće
spominje “u ranijoj česti Letopisa Bosna, i to ponajviše u vezi s Belom
Hrvatskom, a dosta malo i s Crvenom Hrvatskom. Tek u docnije vreme
od kraja XI. veka dalje, Bosna sve više dolazi u tešnje veze s Dukljom.” 67
F. Šišić je posebno istaknuo važnu činjenicu da su svi dubrovački ljetopisci
Dukljaninove vladare tretirali kao bosanske kraljeve, a ne zetske
(dukljanske). 68 Treba istaknuti da se u ovom izvoru stvarno najviše opisuje
vladavina u planinskom zaleđu nekadanje rimske provincije Dalmacije,
posebno u Bosni i njoj najbližim područjima. O tom prostoru u navedenim
stoljećima mi gotovo ništa ne znamo, a to onda dopušta mogućnost
da je pričanje u izvoru vjerodostojno dapače i u imenima vladara,
posebno za razdoblje VI., VII. i VIII. stoljeća. Važnije od navedenoga je
ova činjenica: Izvor opisuje genealogiju gotosklavinskih vladara velike
zajedničke države koja se tretira kao kraljevina. Dakle u ovom vrelu ne
opisuje se vladare Bijelih Hrvata, i to zato što su oni bili samo dio zajedničkog
kraljevstva smješteni u svojoj posebnoj banovini, zbog čega su
ti vladari bili do raspada zajedničke države samo banovi nad kojima su
vladali gotoslavenski kraljevi.
U ovom spisu navode se imena svih vladara (osim četvorice), a za
mnoge se navodi broj godina kraljevanja, a ponekad i broj mjeseci. Ti se
navodi nisu mogli temeljiti samo na narodnom pamćenju, već i na nekim
starijim pisanim vrelima. Neki su autori (F. Šišić, a kasnije detaljnije Borislav
M. Radojković) upozorili da postoje velike podudarnosti između
djela De administrando imperio i Sclavorum Regnum, a to bi mogla biti
samo potvrda da su se oba autora služila istim starijim izvorima. 69 Stano-
66 V. Klaić, Crvena Hrvatska i Crvena Rusija. Hrvatsko kolo, knj. VIII, M H,
Zagreb, 1927, str. 112.
67 F. Šišić, Letopis, nav. dj., str. 174.
68 F. Šišić, Letopis, nav. dj., str. 60.
69 Radojkovićevo osamljeno mišljenje da se autor ovoga vrela služio Porfirogenetovim
djelom ne može se prihvatiti niti kao pretpostavka. (B. M.
Radojković, Država kralja Svetopeleka i njegovih potomaka. Istorijski zapisi,
godina XV, knjiga XIX, sv. 1, Titograd, 1962, str. 408–411.)
35