HRVATSKA KRONIKA u LJETOPISU POPA DUKLJANINA - ovdje

imena. Imena su vladara od početka do kraja pričanja u ovome djelu narodna.
Glavna je poteškoća u rješavanju problematike imena (u prvoj, ali
i u drugim glavama) toga izvora u tom što ne znamo kako su ta imena
izvorno glasila jer su se mijenjala prepisivanjem. Tako je M. Orbini ime
“Senuladus” promijenio u “Sueulado” što je F. Šišić donio kao Svevlad.
S. Mijušković navodi da u vatikanskom rukopisu stoji Senubaldi i dodaje:
“Ova Orbinijeva svojevoljna izmijena, koju je Šišić prihvatio, omogućila
je razna lutanja, pa tako J. Rus smatra da je ovo čudno ime prevod
germanskog imena Theodorik.‘ “ 108 U beogradskoj latinskoj redakciji
stoji riječ: “Senuladus”. U tumačenju je toga imena ključna činjenica
da ono u hrvatskoj redakciji glasi Sviholad. Osim toga, M. Orbini nije
mogao iz vatikanskog izvornika, dakle ni F. Šišić prema Orbiniju, izvesti
ime Svevlad. Prihvaćajući takvo samovoljno stvaranje imena Svevlad
kao dokazanu činjenicu, J. Rus je dalje zaključio da je taj izmišljeni Svevlad
prijevod germanskog imena Theodorik. 109
Totila je neprijeporno ime, odnosno nadimak gotskog vladara. Poznati
se Totila iz ratova s Bizantom (vladao od 541.-poginuo 552.), prema izvorima
i natpisima na novcu, zvao Baduila (Badua), a to znači ratnik, bo-
108 S. Mijušković, Ljetopis, nav. dj., str.126, 177.
109 A. Mayer se s time složio. (A. Mayer, J. Rus, Kralji dinastije Svevladičev.
Nastavni vjesnik, knj. XLI za 1932/33, sv.1-3, str. 80, 84.). Mayerovo
obrazloženje prihvatio je i V. Mošin. (V. Mošin, nav. dj., str. 20.) N. Radojčić
je proučio postojeću literaturu o Dukljaninovim imenima pa tako spominje
i A. Mayera da bi na kraju zaključio ovako: “U svima izvorima ove prirode
kao Barski rodoslov imena su u različitim rukopisima tako raznoliko
pisana da ih je često veoma teško ili sasvim nemoguće kao ista prepoznati.
U svima legendarnim izvorima, koje sam u ranijem razlaganju spomenuo
kao nalik na naš najstariji domaći izvor, to je slučaj. Pa kakvog onda ima
smisla iz Barskoga rodoslova, koji je nesrećom sačuvan samo u jednom jedinom
boljem rukopisu, izvoditi zaključke o imenima, kad bi ona, bez ikakve
sumnje, u drugim rukopisima bila drukčije, mnogo drugojačije, napisana?
Taj posao zaista nije dalek od igranja, zabavljanja, veoma dangubnoga...
Znači, bar neka od tih imena mogla bi se nalaziti u drugim rukopisima mnogo
drukčije napisana. Zato sam ja i ostavio ime Senulad, jer nisam siguran
u Orbinijevu verziju čitanja ovoga imena, Svevlad, koja može biti samo narodska
etimologija.” (N. Radojčić, O najtamnijem, nav. dj., str. 60-61.)
51