HRVATSKA KRONIKA u LJETOPISU POPA DUKLJANINA - ovdje

hrvatska redakcija, koja završava s 1089., poklapa s latinskom redakcijom
“samo djelomično do XXIII. poglavlja, a onda se sasvim razilaze i
vremenski a i sadržajno”. 75
Neprekinuti kontinuitet prvih sedam glava ovoga spisa u hrvatskoj
redakciji grubo se prekida tek u osmoj glavi pripovijedanjem o Konstantinu
(Ćirilu) iz IX. stoljeća koji se ni po dotadanjem vremenskom redoslijedu
samoga spisa tu nikako ne može smjestiti. Neki autori (Kosta
Nikolajević) drže da od narednih glava, u kojima se opisuje kristijanizacija,
počinje posebni dio djela koji je mlađeg postanja. 76 Češki slavist
Lubomír E. Havlík također misli da je dio spisa, počevši od glave osme
zaključno s glavom desetom, posebna jedinstvena cjelina. 77 Zanimljivo
je da i F. Šišić, koji inače ovo djelo tretira kao jednu cjelinu, dopušta mogućnost
da ga se “iz praktičnih razloga... s obzirom na sadržinu” može
podijeliti na dva ili čak tri dijela. 78 Vojislav P. Nikčević je na temelju
“istorijske analize i posrednog zaključivanja” ustvrdio da je djelo sastavljeno
iz triju dijelova. On prvi dio (Libellus Gothorum) u kojemu se “opisuje
‘gotsko-slovenska’ genealogija do X vijeka” datira “moguće već s
kraja X. stoljeća”. 79
75 S. Antoljak, Hrvatska historiografija do 1918. Knjiga prva, NZ Matice hrvatske,
Zagreb, 1992, str. 19.
76 E. Peričić, Sclavorum regnum, nav. dj., str.126.
77 Lubomír E. Havlík, Dukljanská kronika a Dalmatská legenda. Čehoslovačka
akademija, Prag, 1976, str. 10, 46-85. Havlíkov je rad vrlo vrijedan, posebno
o glavama VIII. i IX, pa je šteta što se u njemu potkrao veliki broj pogrješaka
u oznaci imena i naslovima djela. Na jednom je mjestu (u bilješci 1.) autor
Ferdi Šišiću pripisao rad Kerubina Šegvića. Usp. i Muhamed Hadžijahić,
Das Regnum Sclavorum als historische Quelle und als territoriales Substrat.
U: Südost-Forschungen (München), svezak XLII. za 1983, str. 15.
78 F. Šišić, Letopis, nav. dj., str. 108-109.
79 V. P. Nikčević, Crnogorski jezik, nav. dj., str. 210.
37