HRVATSKA KRONIKA u LJETOPISU POPA DUKLJANINA - ovdje

zlazi da je “naša” riječ “cesar”, a kako je ona i latinska, očito je da su riječi
“imperator” i “cesar” upotrebljavali i Slaveni. V. P. Nikčević ističe da
je autoru (redaktoru) kao svećeniku (benediktincu) i slavenski i latinski
bio “naš jezik”, “a da se pored oblika cesar, česar i car, i oblik imperator
od davnina upotrebljavao u našem jeziku, a naročito u našijem primorskim
krajevima, i to ne samo u govoru i u spisima već i u literaturi”. 49
Vojislav P. Nikčević posebno napominje da je prijevod na latinski napisan
u slaboj latinštini i da to također upućuje da je prevoditelj u etničkom
smislu bio Slaven. 50
U Ljetopisu Popa Dukljanina opisuju se zbivanja do svršetka dvanaestoga
stoljeća pa je logično zaključiti da je “Dukljaninova” redakcija
spisa nastala najkasnije do kraja dvanaestoga stoljeća, što je D. Mandić
gotovo savršeno uvjerljivo obrazložio:
“Vrijeme, kada je Ljetopis napisan, može se odrediti samo tako, da
se vremenski navodi o posljednjim događajima, o kojima govori pop
Dukljanin, dovedu u međusobnu vezu i popune s podacima drugih vjerodostojnih
izvora te da se iz svega povuku opravdani povijesni zaključci…
U zadnjem poglavlju Ljetopisa pop Dukljanin priča, kako je knez
Radoslav, potomak stare dukljanske kraljevske obitelji, otišao u Carigrad
i priznao vrhovnu vlast Emanuela Komnenca (8. travnja 1143. do
24. rujna 1180.), koji mu je potvrdio sve zemlje, kojima je vladao njegov
otac. Dakle Ljetopis je bez sumnje napisan poslije 8. travnja 1143., kada
je stupio na prijestolje car Emanuel. U pogl. 36. priča pop Dukljanin, da
je tijelo sv. Vladimira Dukljanskoga, djeda prvoga kralja Mihajla, pokopano
u crkvi sv. Marije u Krajini i da se tu štuje ‘do današnjega dana’.
Kosti su sv. Vladimira bile prenesene god. 1215. u manastir Elbasanu u
Albaniji, gdje se i danas časte u novoj crkvi, koju je god. 1381. podigao
albanski vladar Karlo Topija. Kako su kosti sv. Vladimira bile još u Krajini,
kada je pop Dukljanin pisao svoje djelo, to je Ljetopis sastavljen bez
sumnje prije god. 1215. Prema tome nedvojbeno je, da je Ljetopis napi-
49 V. P. Nikčević, Još o jeziku i pismu slovjenskijeh originala Kraljevstva Slovjena
Popa Dukljanina. U: Jezikoslovne studije. Centralna narodna biblioteka
Republike Crne Gore 'Đurđe Crnojević', Cetinje, 2004, str. 88-89.
50 V. P. Nikčević, Crnogorski jezik. Matica crnogorska, Cetinje, 1993, str. 209.
I S. M. Štedimlija također ističe da je svećenik iz Bara »veoma slabo znao
latinski jezik ». (S. M. Štedimlija, Crna Gora u »Hrvatskoj enciklopediji«.
Hrvatska smotra, XII/1944, 11-12, str. 491.)
29