HRVATSKA KRONIKA u LJETOPISU POPA DUKLJANINA - ovdje

“pripis”. 103 Ove godine nema ni u Marulićevu prijevodu koji se čuva u
Narodnoj biblioteci Srbije u Beogradu. Očito se radi o Kaletićevoj pogrješci
u prepisivanju 357. godine koja je u oba Marulićeva latinska prijevoda
prepisana kao 537. godina. Više autora, koji su se bavili tumačenjem
te glave, drži da se dolazak Gota u Istru, Dalmaciju i Bosnu mogao
dogoditi u doba osoba koje se spominju, a koje su živjele od kraja
V. do sredine VI. stoljeća. Tako Mauro Orbini početak vladavine Gota u
Dalmaciji i u susjednim predjelima datira u (oko) godinu 495. On zato
redoslijed kraljeva i započinje od Ostroila i datira ga u isto razdoblje. 104
F. Šišić pretpostavlja da se u spisu misli na provalu Gota u Italiju i Dalmaciju
u razdoblju od 490. do 493. godine. 105 Lj. Hauptmann drži da doseljenje
Gota prema ovom izvoru treba “doslovno uzeti između 492. i
496.”. 106 Takva su mišljenja plod površna čitanja izvora i zato su potpuno
pogrješna. Smisao riječi “izide niki puk”- Goti (u hrvatskoj redakciji
“od istoka”, a u latinskoj redakciji “sa sjevernih strana”) nije u tome da
su ti Goti tada doselili, odnosno započeli osvajanja. Oni se u doba življenja
navedenih osoba pojavljuju kao moguća velika opasnost, ali se tada
još nalaze u svojem dotadanjem prebitavalištu gdje nad njima vlada Sviholad
(“Sfiholad”). Kad je on umro nasljeđuje ga, kako se priča u drugoj
glavi, najstariji sin Bris i tada (uz njegovu privolu) druga dva brata Totila
i Stroil skupiše vojsku i krenuše “od svoje didine” na osvajanje. Je li njihovo
prebitavalište, iz kojega su oni tada krenuli u osvajanje, bilo u Panoniji
ili na sjeveru Europe, nije posebno bitno za značenje ovoga izvora.
M. Marulić, koji je u biti vjerno prevodio hrvatsku redakciju, ne spominje
cara Anastasija /491. - 518./ i papu Gelasija I./492. - 496./). Marulićev
prijevod ovoga pasusa na latinski glasi:
“Iustiniano partibus Orientis imperante anno Christiane salutis
DXXXVIII, quo tempore Germanus, et Sabinus epi(scopi) erant vitae
sanctitate nobiles, et Benedictus abbas Montis Cassini, Sfiolado Gothorum
rege vita defuncto, Brisuis inter liberos eius natu maior successit
in regno, reliqui duo Totila et Stroijlus et ipsi dominandi cupidi ad alias
103 F. Šišić, Letopis, nav. dj., str. 383.
104 M. Orbini, Il regno degli Slavi. Nav. dj., str. 204, 206, 240.
105 F. Šišić, Letopis, nav. dj., str. 422.
106 Ludmil Hauptmann, Kroaten, Goten und Sarmaten. III. Die Gotische Tradition
beim Popen Dukljanin. Germanoslavica, Verlag Rudolf M. Rohrer,
Brünn-Prag–Leipzig-Wien, III/1935, 3-4, str. 316.
49