HRVATSKA KRONIKA u LJETOPISU POPA DUKLJANINA - ovdje

Kumanca (+ 1290.) pa do izbora Karla Roberta Anžuvinca godine 1308.
Pisac je, prema D. Mandiću, upotrijebio veoma stari predložak iz posljednje
četvrti XI. stoljeća u kojemu nije znao svaku riječ točno pročitati
i prepisati. 56 U prvome naknadno unesenom zapisu u kartularu navode
se podatci koliko je banova biralo hrvatskog kralja kad bi on umro bez
nasljednika, a u drugome se zapisu dodaje: “Isti fuerunt bani in Croatia
de genere Croatorum a tempore regis Suetopelegi usque ad tempus Suenimiri
regis Croatorum...”. 57 F. Šišić na temelju navoda o imenu ovoga
kralja s pravom zaključuje: “Nema sumnje da je anonimni autor tog
pripisa poznavao Letopis popa Dukljanina.” 58 Držislav Švob je u svezi s
tom Šišićevom tvrdnjom da se pisac pripisa s folije XIV. gdje se spominje
kralj “Suetopeleg” koristio izvorom Sclavorum Regnum zaključio da
je to “očito točno”. 59 Spomen je Svetopelega u Sumpetarskom kartularu
nepobitan dokaz da je autor pripisa znao samo za neku latinsku redakciju
u kojoj se jedino to ime navodi. 60
Činjenica da se ni u hrvatskoj ni u latinskoj redakciji izvora ne spominje
na velikom teritoriju, koji izvor obrađuje, postojanje neke vjerske
hereze (“patarena”, “bogumila”) posebno dokazuje da je prvobitni spis
nastao najkasnije do kraja XII. stoljeća.
Latinska redakcija je također prerađivana i poslije njezine prvobitne
verzije. M. Medini je na temelju analize latinskog jezika (u latinskoj redakciji)
ovoga djela zaključio kako se latinski jezik prvih sedam glava
razlikuje od latinskog jezika drugih glava djela. 61 »Kad bi cijela latinska
redakcija kronike, koju su nam Lucić u originalu, a Orbini u talijanskom
prijevodu sačuvali, bila prijevod sa slavenskog od istog pisca, ne bismo
56 D. Mandić, Rasprave i prilozi, nav. dj., str. 439.
57 Juraj Marušić, Sumpetarski kartular i poljička seljačka republika. Književni
krug, Split, 1992, str. 52.
58 F. Šišić, Letopis, nav. dj., str. 53.
59 D. Švob, Pripis Supetarskog kartulara o izboru starohrvatskog kralja i popis
onodobnih banova. Historijski zbornik, IX/1956, 1-4, 110.
60 Razlike između ta dva izvora nisu posebno bitne. Međutim, kada bi i bio
slučaj da se navedena dva izvora međusobno stvarno razlikuju, to bi samo
osnažilo vjerodostojnost spisa Ljetopisa popa Dukljanina. Naime, u obama
se izvorima u biti nalazi isti sadržaj o postojanju velikoga jedinstvenog
kraljevstva u kojemu Hrvati zauzimlju samo dio teritorija.
61 M. Medini, Kako je postao Ljetopis popa Dukljanina. Rad HAZU, knjiga
273, Zagreb, 1942, str. 135.
33