HRVATSKA KRONIKA u LJETOPISU POPA DUKLJANINA - ovdje

U citiranom je uvodu posebno važan navod “libellum Gothorum,
quod latine Sclavorum dicitur…”. Iz navedene je stilizacije očito da se
nije moglo jasnije identificirati Gote i Sklavine. Mišljenje da se naziv
Goti u izvoru koristi za razdoblje do pokrštavanja doseljenika nije točno.
“Inače se ‚Spis o Gotima‘, kad bi u njemu o Gotima bilo reči samo
u prvih 4-5 glava, ne bi tako zvao. Dukljaninovi Goti ostaju, dakle, Goti
i onda kada prime krštenje. Pa već sam naslov ‚Spis o Gotima‘ bio bi
nemogućan ako se uzme reč Got u značenju jeretika ili neznabošca. Libellus
Gothorum bio bi onda ‚Spis o jereticima‘, sa čijim bi delima i ratovima
barski sveštenik imao volju da upozna svoju sabraću sveštenike
i barsku mladež, koja bi imala da se naslađuje delima tih jeretika i neznabožaca.
Već iz ovoga proizlazi da izraz ‚Goti‘ kod Dukljanina mora
da ima drugo značenje... Iz predgovora Letopisa vidimo da Dukljaninovo
‚Slovensko kraljevstvo‘ znači toliko isto koliko i ‚Gotsko kraljevstvo‘
(‚Libellum Gothorum‘ quod latine ‚Sclavorum‘ dicitur ‚regnum‘). Prema
tome, Sclavi i Gothi kod Dukljanina znače jedno i isto, to su sinonimi.” 87
Međutim, ne izgleda uvjerljivo Radojkovićevo zaključivanje da oznaka
Got nije imala etnički, nego primarno crkveno-politički smisao. 88 Kao
posebno važnu činjenicu treba istaknuti da tu identifikaciju nije izmislio
‘pop Dukljanin’. “Jasno je da izjednačavanje Gota i Slovena nije originalna
zamisao pisca Barskog rodoslova niti njegovog izvora u slovenskom
tekstu Libellus Gothorum. To je plod poznatog manira vizantijskih
pisaca još od VI. vijeka, kada oni miješaju antičke Gete, Skite i Gote.
Prvi je Gete, tj. Gote identifikovao sa Slovenima Teofilakt Simokata (oko
87 B. M. Radojković, Političke prilike u Srba od doseljenja na Balkansko Poluostrvo
do kraja X. veka. Beograd, 1940, str. 16, 20. Usp. i: Damjan Pešut,
Goti koji su i Slaveni (Gothi qui et Sclavi). Migracijske teme, XIII/1997, 4,
str. 295-334.
88 “Iz spisa arhiđakona Tome vidimo da je latinski dalmatinski klir držao da je
Metodije izmislio ‚gotska pismena‘ (‚Dicebant enim goticas litteras a quodam
Methodio... repertas‘)... Najzad, sad možemo s pouzdanošću reći da
je Libellus Gothorum bio napisan ‚goticom‘, tj. glagoljicom, i da je i sam
pop Dukljanin bio ‚Got‘, to jest pop ‚glagoljaš‘ – Dukljaninovi Goti – to
su ‚glagoljaši‘ (‚Gotičari‘ = Goti),... Postanak naziva Goti bio je dakle, po
našem mišljenju, u vezi sa vrstom pismena kojima su bile pisane crkvene
knjige kod Hrvata i Srba u Dalmaciji... Za njega kao katoličkog sveštenika
u Dalmaciji nacionalno obeležje nije imalo toliku važnost kao versko.”
(Radojković, Političke prilike, nav. dj., str. 21-22.)
43