HRVATSKA KRONIKA u LJETOPISU POPA DUKLJANINA - ovdje

lizini je veliko rimsko utvrđenje Lib s ostacima kulture. U selu Kongori
nalazi se izvor Klisac s temeljima nepoznate crkvice... Zar sve ovo nije
indikativno? Jedina je hrvatska redakcija koja bilježi potpuno nepoznati
brijeg Hlib, pokraj kojega je lokalitet što podsjeća na neko saborovanje,
pa je, dakle, situacija na terenu i danas sačuvala potvrdu, kojoj se nalazi
objašnjenje u hrvatskoj redakciji. Sabor je vjerojatno održan u Kongori
ispod ‚planine‘ zvane Hlibaj, Hlib, Lib. A da je Hlibaj baš u Duvnu
vidi se iz daljeg teksta u kojem se navodi za grad Dalmu ‚ki po poganih
bi razrušen‘, ‚gdi sa (s)hodom biše‘, to jest gdje se održao sabor. Pa ako
je hrvatska redakcija prijevod latinske redakcije -kako to tvrdi Šišić- postavlja
se pitanje otkuda da hrvatska redakcija registrira tako beznačajan
brijeg kao što je Hlibaj (Hlib) u Duvanjskom polju i da li je baš slučajno
da je lokalitet uz Hlib nazvan Kongora, podsjećajući na saborovanje...
5. Pop Dukljanin je društvene odnose i ustrojstvo države podešavao
prema prilikama svoga vremena, dok hrvatska redakcija reflektira ranije
stanje… U hrvatskoj redakciji se kaže za bane i duže da su imali biti
‚od pupkorizine plemeniti‘, a i knezovi od njihova ‚kolina‘, ali se u isti
mah to ne kaže za satnike već ‚satnike učiniše svake zemlje ljudi‘, to jest
imali se birati. Takve distinkcije za satnike nema u latinskoj redakciji
već se i za njih navodi doimaju biti ‚ex nobiloribus earundem provinciarum‘.
Dakako, organizacija u hrvatskoj redakciji više odgovara organizaciji
najranijih župa i ujedno vojno-teritorijalnih zajednica po sistemu
stotina, kakav se javlja kod mnogih naroda, pa eto i u južnih Slavena u
predfeudalnom uređenju. Predfeudalni poredak vidim i u pojedinosti, da
je prema hrvatskoj redakciji Budimir posvećen i potvrđen za kralja ‚s voljom
svega puka‘… Svakako, ova demokratska crta, kao ostatak ranog
župskog uređenja, ne može se shvatiti tako da bi podrazumijevala participaciju
‚svega puka‘, već samo u smislu uspostavljanja određene suglasnosti
s jedne strane između vladara, a s druge strane faktora za koje
se uzimalo da predstavljaju puk, drugim riječima vladajuće elite, među
kojima su bili najvažniji ‚od pupkorizine plemeniti‘ i koji su od njihova
‚kolina‘. Ovdje je osnovno da vladar dolazi izborom, bez obzira na problematičnost
što se podrazumijeva pod ‚svim pukom‘.” 33
33 M. Hadžijahić, Kako su nastali najstariji naši ljetopisi. U: Dubrovnik, 8
(1985), 4, str. 63-67. Usp. M. Hadžijahić, Povijest Bosne u IX. i X. stoljeću.
Sarajevo, 2004, str. 47-51, 60-61.
23