Znakovi vremena 5 - Ibn Sina

imat će veliku važnost. Dva rivala koja će stupiti na scenu i biti glavni akteri u narednim decenijama bit će
s jedne islamska, a s druge strane zapadna civilizacija. Znači, na međunarodnom polju islam će zauzimati
značajno mjesto i ulogu. Huntington u sveobuhvatnim nastojanjima teži upozoriti na činjenicu da se za
zapadnu civilizaciju i Ameriku povećava opasnost od islama, kao odgovarajućeg nasljednika komunizma.
No, naravno i ova, možda najglasnija savremena teorija, sadrži brojne slabe naučne tačke koje
neminovno bivaju predmet rasprava i diskusija. Njeno je nastojanje da se izborom samo nekoliko pitanja,
a previđenjem drugih realnosti, i uz to još i pogrešnim tumačenjem tih nekoliko činjenica i njihovim
generaliziranjem sagradi opća teorija, važeća za cijelo međunarodno društvo. Kao primjer za sukob
islamske civilizacije sa Zapadom navodi rat u Perzijskom zaljevu, a Saddama Hosejna prikazuje kao
predstavnika cijelog islamkog svijeta, dok on ni u kom slučaju nije predstavljao islamsku civilizaciju, nego
je napao susjednu državu i za to dobio osudu svih islamskih zemalja. I drugi primjeri Huntingtonove
teorije su slični. Takve slabosti potpuno uništavanju njenu naučnu vrijednost i srozavaju je na nivo obične
političko-propagandne galame. Huntingtonov posao umjesto da je naučni, je zapravo politički i
predstavlja određene ciljeve u definiranju novog neprijatelja za zapadnu civilizaciju i Ameriku.
Metodološka pogreška njegove teorije je ponuđena definicija civilizacije. To svakako nije nikakva
određena definicija, nego je u obzir uzeto samo jedno značenje. Npr., na nekom mjestu civilizaciju je
uzeo u značenju religije (islamska civilizacija), nacije (slavenska civilizacija), na nekom u značenju jezika
(civilizacija Latinske Amerike), negdje u značenju geografije (civilizacija Afrike), a negdje, pak, u značenju
jedne države (civilizacija Japana). Sljedeći problem, odnosno greška ove teorije je ta što je uloga
civilizacije više izložena unutar nje same, tako da je izvan vlastite oblasti vrlo mala. Od onih koji su
kritizirali Huntingtonovu teoriju može se navesti nekoliko ličnosti: Brzezinski vjeruje da je Huntington
previdio svjetske geopolitičke realnosti, dok one zapravo grade obličje svijeta. Brzezinski smatra da
osnovni problem Zapada nije islam već zapadni sekularizam. Seyyid Hosejn Nasr vjeruje da je
Huntingtonov stav veoma opasan pošto civilizacija vodi u pravcu neizbježnog sukoba i ispoljava političku
orijentaciju ka sukobu islamske i Konfesiusove civilizacije, a uz to posjeduje druge brojne greške. Nasr
sukob civilizacija ne smatra osnovnim problemom ljudskog društva. Po njemu je to sučeljavanje i
sukobljavanje vjernika i nevjernika. Alvin Taffler također navodi neispravnost spomenute teorije. Edward
Said kaže da nijedna od Huntingtonovih civilizacija, kao što su zapadni i islamski svijet, nije jedna cjelovita
cjelina. Fuad Ajani kaže da je osnovna Huntingtonova slaba tačka previđanje uloge nacionalne države i
njegova percepcija islamskog svijeta na osnovu slogana Saddama Hosejna, koji ni u kom slučaju nema
ulogu prezentatora cijelog islamskog svijeta. Postoje još mnogi stavovi izrečeni o ovom slučaju, ali za
navođenje svih u ovom tekstu nemamo dovojno vremena. Ipak valja ukazati bar na još neke: npr. Taffler
sa akcentom na tehnologiji i njenim promjenama vjeruje da je ljudska historija bila svjedok tri velika vala:
poljoprivrednog, industrijskog i postindustrijskog, od kojih je svaki ostavio određene utjecaje. Bernard
Lewis pokazuje da je islam najutjecajniji kreator općeg mišljenja u muslimanskim zemljama i ako želimo
znati ili shvatiti nešto od onog što trenutno postoji u islamskom svijetu treba da obratimo pažnju na dvije
stvari – činjenicu da je islam svjetska religija, koja je jedan od bitnih faktora u životu svih muslimana i
drugu, centralizaciju ili koncentraciju oko islama kao religije. Hamid Algar se također može ubrojati među
one koji vjeruju u proces oživljavanja islama među muslimanima. Islam u međunarodnim odnosima
Realnost današnjeg svijeta pokazuje da je islam preuzeo važnu ulogu u međunarodnim odnosima. Da
bismo mogli objasniti ovu ulogu krenut ćemo od toga kako ju je islam uopće stekao. Najvažniji faktori koji
su uzrokovali jačanje važnosti islama su sljedeći: 1. Povratak ljudi religiji – za to postoje brojni dokazi –