You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
nuraniyy, Adam kulliyy) za mističnog filozofa iz Andalusa predstavlja epistemološko-egzistencijalni,<br />
etičko-estetički i ortopraktično-eshatološki sukus božanskih Imena i Atributa, što i jest temeljni razlog<br />
zbog kojega ga <strong>Ibn</strong> ‘‘Arabi oslovljava božanskim mikrokozmosom (Adam ilahiyy, Pananthropos) koji u<br />
smislu Homo politicusa (Halifa fi-l-ard) ravna svim sferama silazno-razlijevajućeg božanskog Bitka i svim<br />
nebeskim i zemaljskim civilizacijama. Savršeni čovjek je uglačano ogledalo u kome se odražavaju svi<br />
svjetovi, od svijeta teokozmičkog do svijeta mineralnog, na analitičan i sintetičan način jednodobno,<br />
nudeći nadosobni/osobni odraz ahadiyyatskog/wahidiyyatskog Lica Božijeg koje jedino jest. I lice<br />
savršenog čovjeka je jednodobno, prema <strong>Ibn</strong> ‘‘Arabijevu učenju, nadosobno i osobno, jer u isti mah u<br />
sebi sukusira sve skrivene metafizičke realitete zamišljenog (wugud dihniyy) i milotvornom snagom<br />
raskrivajućeg božanskog bitka ozbiljene egzistencijale realizirajućeg, teofanijsko-epifanijskog, svjetlosnog<br />
/ osjenčenog božanskog Bitka (wugud mawgudiyy). Savršeni čovjek je iznutra ispunjen primordijalnom,<br />
preegzistentnom muhammedanskom zbiljom (al-haqiqa al-muhammadiyya), a izvana je ukrašen<br />
neizbrisivim sapijencijalnim i egzistencijalnim, metapovijesnim i metajezičkim svetopovijesnim i<br />
svetojezičkim, svetoetičkim i svetoestetičkim, eshatološkim i ortopraktičkim znakovljem žive<br />
muhammedanske svjetlosti (an-nur al-muhammadiyy). S druge strane, tako profiliran u svome umu, srcu<br />
i duši, savršeni čovjek je epistemološko-egzistencijalna okomica svjetova u kojoj su sukusirani svi darovi<br />
ahmadovsko-muhammedanske metapovijesne i metajezičke vertikale i svetopovijesne i svetojezičke<br />
horizontale, a napose je u toj okomici smirena sva punina tri temeljne duhovne vlasti Poslanika islama:<br />
nubuwwetska, welayetska i imametska, i to Poslanika islama kao prvolika od svakog stvorenja i kao<br />
posvemašnjeg eshatološkog utoka u kome će završiti svekoliki svjetovi Univerzalnog Očitovanja (almazhar<br />
al-kulliyy, al-huluq al-’‘azim). "Bog je Sebe učinio vidljivim samome Sebi u (pojedinačnoj) formi<br />
koja je priskrbljena snagom toposa (to jest ogledala) u kojemu se On opaža. Njemu štošta na taj način<br />
biva vidljivim, a što ne bi moglo biti vidljivo kad ne bi bilo onog pojedinačnog toposa i Njegova<br />
samoočitovanja u njemu. (Prije stvaranja Čovjeka) Bog je već bio uveo u postojanje cijeli univerzum sa<br />
egzistencijom poput maglovita i nejasna lika koji ima formu, ali ne i dušu u sebi. Univerzum bijaše poput<br />
neuglačana ogledala. . . . Takvo stanje je prirodno iziskivalo da ogledalo svijeta postane uglačanim. I bi<br />
stvoren Čovjek (Adam, to jest Čovjekova zbilja) kako bi predstavljao istinski sjaj ogledala i sami duh one<br />
forme." "Tako Bog stvori Čovjeka da bude Duh (ruh) svijeta i sve, veliko i malo, učini podložnim njemu s<br />
razloga Čovjekove savršene (unutarnje) forme. . . Tako je sve u svijetu pod Čovjekovim gospodstvom. Ali<br />
ta činjenica je znana samo onima koji su toga svjesni - tako svjestan čovjek je savršeni čovjek, a oni<br />
kojima to nije znano, takvi sliče animalnom Čovjeku." "Sva Imena koja su sadržana u božanskoj Formi,<br />
očitovana su u ontološkoj dimenziji Čovjeka. A ovaj potonji je tu dimenziju zadobio kroz onaj vid<br />
egzistencije koji pripada najvišoj razini cjelovite sveobuhvatnosti." "To znači da je Bog uzeo Istinskog<br />
Čovjeka (al-insan al-haqiqiyy) da u njemu razmotri sve božanske tajne (to jest nevidljive zbilje koje se<br />
ozbiljuju na ontološkoj razini sveobuhvatnog imena Allah) koje je položio u njega, potom je sastavio sve<br />
ono što je stvorio i sve ono što je bio položio u Adema, obujmljujući ga sa obije svoje ruke. U Svoju desnu<br />
ruku, koja jest Njegova snažnija ruka, stavio je Ademovu zbilju i zbilju njegovih potomaka, to jest stavio je<br />
sve Svoje aktivne Atribute i Svoja (aktivna) Imena koja pripadaju višnjem duhovnom svijetu, a u lijevu<br />
ruku, koja jest slabija ruka, On je položio forme svijeta, to jest Svoje pasivne Atribute i Svoja (pasivna)<br />
Imena koja strogo pripadaju fizičkome svijetu. (Razlika između desne i lijeve ruke, kao snažnije i slabije,<br />
nije suštinske naravi, jer) svaka od te dvije ruke Milostivoga je, zacijelo, desnica. (I, slijedno tome, ne<br />
postoji stvarna razlika između one dvije vrste Atributa), jer "primanje (qabiliyyah) u odnosu na moć
Change language