You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
(koje se pojavljuju u njemu) jesu stvorenja. Stvorenja u takvom iskustvu spoznaju jedno drugo, a još<br />
uvijek se međusobno razlikuju." ". . . Prvo ‘‘raskrivanje’‘ iznosi na vidjelo samu Ljepotu. Subjekt koji je<br />
iskušava svjedoči samo tu Ljepotu. . . On je, dakle, prirodno zakriven Ljepotom i ne može motriti<br />
Uzvišenost. Ali među onima koji iskušavaju ono drugo ‘‘raskrivanje’‘ postoje neki koji su zakriveni<br />
Uzvišenošću i ne mogu motriti Ljepotu. Oni nastoje zamisliti i predočiti (stanje stvari) na toj razini u<br />
pojmovima stvorenja ukoliko su razlikovana od Apsoluta, tako da su zakriveni snagom stvorenja da motre<br />
Apsoluta." Na prvim stranicama ovog odjeljka o <strong>Ibn</strong> ‘‘Arabiju u kontekstu predstavljanja njegove duhovne<br />
biografije spomenuli smo, među ostalim njegovim teopatičkim iskustvima, njegovu duhovnu viziju samog<br />
božanskog Prijestolja na sliku veličanstvenog i nedosezljivog Središta iz kojeg šikljaju višestruke<br />
svetopovijesne rijeke i brojni svetojezički snopovi božanske Mudrosti. Ova raskošna duhovna vizija je<br />
poslužila <strong>Ibn</strong> ‘‘Arabiju da, kasnije, u svojim sufijskim spisima razvije odveć bremenitu i jednu od<br />
značajnijih ideja svoga ukupnog sufijskog naučavanja, to jest ideju o transcendentnom jedinstvu<br />
tradicionalnih religijskih formi ili ideju o bezuvjetno jednom i jedincatom nebeskom dnu i sapijencijalnom<br />
čokotu svetopovijesno višestruko i različito razuđenog i očitovanog religijskog genija kao takvog. <strong>Ibn</strong><br />
‘‘Arabi je, osobito, u svome Fususu elaborirao cjelovitu duhovnu genealogiju ove ideje kroz pojam<br />
vječnog ili univerzalnog svetojezičkog i svetopovijesnog Logosa, muhammedanskog Logosa (al-kalima almuhammadiya),<br />
koji predstavlja okosnicu i središnju duhovnu maticu božanske Objave sa svojim<br />
prepoznatljivim duhovnim polovima u kojima, opet, <strong>Ibn</strong> ‘‘Arabi prepoznaje čvorišne tačke metapovijesne<br />
i svetopovijesne periodizacije, starosne dobi i vizualizacije / individuacije Riječi Božije u njenom<br />
nepretrgnutom svetopovijesnom ozbiljenju, konstitutivno i interpretativno, sve do njene eshatološke<br />
punine. Potpuni svetopovijesni sukus božanske Objave, zenitnu dob i sapijencijalno punoljetstvo<br />
predstavlja muhammedanski Logos, Logos Mekkanskog Dječaka kao vječnog Poslanika (Verus Propheta),<br />
koji predstavlja univerzalnu puninu hidrovskog i džibrilijanskog obzira Riječi Božije ili božanskog Logosa<br />
kao takvog, dočim sve druge glasonoše Riječi Božije, koji su prethodili Poslaniku islama i njemu ravnali<br />
svetopovijesnu stazu božanske Objave, predstavljaju samo pojedinačne, metafizičke, etičke,<br />
ortopraktične, metajezičke, svetojezičke, metapovijesne i svetopovijesne, metageografske i<br />
svetogeografske obzire njegova univerzalna ahmedovsko-muhammedanskog, preegzistentnoegzistentnog,<br />
metafizičkog i eshatološkog lica i osobnosti. "Poslanik (Muhammed) je jednom usporedio<br />
‘‘poslanstvo’‘ sa zidom sazidanim od opeka, zidom koji je bio skoro cijeli dozidan, osim jedne opeke<br />
kojom je trebalo popuniti samo jednu prazninu. Ta nedostajuća opeka bio je baš on. Ono što je važno<br />
uočiti u vezi s tim jest to da je on (<strong>Ibn</strong> ‘‘Arabi) opazio, kako veli (u svome Predanju) da ondje nedostaje<br />
samo jedna opeka. Glede Pečata walayata, on će, jamačno, imati sličnu viziju; on će, zacijelo, prozrijeti to<br />
što je Poslanik simbolički označio pojmom zida. (Jedina razlika, međutim, biće to što) je on u onom zidu<br />
vidio da dvije opeke nedostaju, a cijeli zid je bio sazidan od zlatnih i srebrnih opeka. On će uočiti da dvije<br />
nedostajuće opeke bijahu jedna od zlata, a druga od srebra. Nadalje, on će, jamačno, u toj viziji vidjeti<br />
sebe kao onoga kome priliči popuniti mjesto onih dviju nedostajućih opeka. On će, dakle, zapaziti da se<br />
pod onim dvijema opekama koje ima da ucjelove zid podrazumijeva niko drugi doli Pečat Prijatelja<br />
Božijih. Razlog zbog kojega je on nužno sebe vidio u smislu onih dviju opeka je sljedeći: on je, izvanjski<br />
gledano, sljedbenik Zakona utemeljenog snagom Pečata poslanstva. Ta činjenica je (simbolizirana u onoj<br />
viziji pojmom) mjesta naumljenog za srebrnu opeku. Ali to je samo "izvanjska" strana Pečata Prijatelja<br />
Božijih, ukoliko se ona tiče samo zakonitih odredaba u kojima on, jednostavno, slijedi Pečata poslanstva.<br />
No, s druge strane, on u najdubljoj dubini svoga srca prima izravno od Boga spoznaju o samom tom
Change language