Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Umjesto uvoda<br />
Ponovno preispitivanje odnosa Istoka i Zapada, koje stoji na vrhu liste prioritetnih pitanja i razviđanja u<br />
kontekstu suvremenih svjetskih integracija i globalizirajućih gibanja u svim ključnim poljima života na<br />
repu dvadesetoga stoljeća, dimenzija odnosa islama i Zapada je jedan od krunskih obzira bez kojih se<br />
rečeni integrativni tokovi i globalizirajuća gibanja, osobito na tlu današnje Evrope, naprosto ne mogu<br />
privesti kraju. Odnos islama i Zapada ili stanovito povijesno križanje, u svakom smislu riječi, drevne<br />
sinajske masline, karmelske smokve i hidžaske datule danas se iznova postavlja naporedo sa definiranjem<br />
novog duhovnog prostora i, jednodobno, novog duhovnog tla na kome će rasti novi religijski i kulturni<br />
mladarci suvremenog evropskog humanuma. Tim prije što se rečeni odnos više ne nadaje u svom<br />
tradicionalnom smislu i značenju, to jest u smislu suprotstavljenosti dva različita svjetopogleda i dva<br />
nepomirljiva i neprijateljska svijeta. Nije više u pitanju odnos Ja kao jedini autentični svijet i onaj Drugi,<br />
drukčiji i patvoreni svijet prema kojemu ne vrijedi njegovati druga osjećanja doli ona u kojima orkestrira<br />
prijezir, kulturni zazor i religijska nesnošljivost i isključivost. Toga su gotovo u najvećoj mogućoj mjeri<br />
svjesni profesor Edward Said u svojim knjigama Orijentalizam i Imperijalizam i kultura, kao i Yoakim<br />
Mobarak u svojoj knjizi Istraživanja o kršćanskom mišljenju i islamu u modernom i savremenom dobu, iz<br />
kojih donosimo priloge u ovom broju Znakova <strong>vremena</strong> u smislu dviju koordinata, jedne filozofskokulturne<br />
i druge teološko-znanstvene, unutar kojih bi setrebala odvijati svekolika profilacija rečenoga<br />
odnosa sa strane zapadnjaka koji se bave bilo kojim obzirom islama i njegovim suodnosom sa svijetom<br />
evropske religijske kulture i kulture uopće. No, ovdje se ne postavlja problem koliko zapadnjaci trijezno i<br />
autentično razviđaju i nanovo definiraju suodnos islama i Zapada, jer je to definitivno neupitno sa<br />
stajališta najnovijih evropskih znanstvenih gibanja, nego je pravi problem i istinska dilema to koliko sami<br />
muslimani znaju na kojim sve razinama zapadnjaci razumijevaju rečeni suodnos, a da i ne spominjemo<br />
ono već zadugo bolno pitanje: koliko sami muslimani na adekvatan način razvijaju svoj znanstveni<br />
okcidentalizam i u koliko brojnim znanstvenim profilima su to kadri činiti. Za početak će biti dobro ako<br />
barem možemo mirne duše posvjedočiti to da muslimani u svom cjelodnevnom razviđanju suodnosa<br />
islama i Zapada makar precizno poimaju pojam Zapada u njegovu geografskom, religijskom, kulturnom,<br />
znanstveno-tehničkom, globalnom, multikulturnom i vojno-strateškom smislu i značenju. Ako to precizno<br />
znaju lučiti, tad vrlo brzo mogu prosegnuti u suštinsku narav suodnosa islama i Zapada. Zapad se,<br />
zacijelo, iznova određuje prema svijetu islama. Da li su muslimani ikada na adekvatan način odredili se<br />
prema Zapadu, a da ga aprirorno nisu odbacili i proglasili nepoželjnim?!
Change language