Riječ izdavača U ime Svevišnjeg Poslanik islama, selam i ... - Ibn Sina

o- Naravno, čovjeku se često desi da se tako duboko zamisli.
p- Zar Vam se nije desilo da se, kad morate razmisliti o nečemu bitnom, povučete u tišinu, saberete misli,
zaklopite oči i sasvim se usredsredite na problem koji trebate riješiti?
o- Upravo je tako kako kažete.
p- Ako biste tako sklopljenih očiju pomišljali na okolinu, vlastito tijelo ili nešto što Vam se, nažalost,
desilo, zar Vas to ne bi sprečavalo da se usredsedite na problem koji trebate riješiti?
O- Svakako da bi. U tom slučaju ne bi se moglo duboko i valjano zamisliti nad problemom što mi ga valja
riješiti.
P- To je, dakle, ono što sam htio kazati kad sam pitao da li Vam pri dubokom razmišljanju može smetati i
vlastito tijelo? Dakle, dok razmišljate o nekom problemu, ne pada Vam napamet da posjedujete nekakav
imetak, kakvu odjeću u tom trennutku imate na sebi, niti obraćate pažnju na to da imate ruke, noge, srce
ili glavu. Nakon što iznađete rješenje, kažete: „Ja sam zamišljao, shvatio i zaključio nešto.“ No, ko je taj
„ja“? Očito je to neko ko nije tijelo niti tjelesni organi.
O- Mislim da je upravo tako kako tvrdite.
P- A sada, kad već kažete „ja“ koje je mislilo, čulo, shvatilo, reklo…, da li je to „ja“ koje je nešto različito
od tijela, egzistent ili ne?
O- To je sasvim jasno, naravno da je egzistent. Svakako da je egzistent i da postoji, jer nešto što ne
postoji ne može razmišljati niti reći za sebe „ja“.