Riječ izdavača U ime Svevišnjeg Poslanik islama, selam i ... - Ibn Sina

Dvadeset i druga lekcija
Znači, u prethodnoj smo lekciji zaključili da je ono što svako od nas misli kad kaže „ja“ nešto drukčije od
našeg tijela. Dokazali smo da to postoji kroz primjer ljudskog razmišljanja. Rekli smo da čovjek pri
dubokom razmišljanju sasvim zaboravlja na svoje tijelo, ali nipošto ne poništava time svoje jastvo.
U ovoj lekciji ćemo nastaviti dokazivati ove stavove, no putem novih argumenata. Štaviše, argument
kojim ćemo se sad poslužiti u izvjesnom je smislu bolji od pređašnjeg. Radi se, također, o jednom
iskustvenom dokazu, a rado ga je koristio veliki islamski filozof Ibn Sina. Isti agrument srećemo i kod
evropskog filozofa Descartesa, ali mislioci poput Valiosa i Fourlanija tvrde da je i sam Descartes ovaj
argument preuzeo od Ibn Sinaa.
Ibn Sina je napisao mnogo vrijednih radova o različitim disciplinama, a jedno od najvažnijih njegovih djela
zove se „Išarat ve tenbihat“. Drugo čuveno Ibn Sinaovo djelo zove se „Šifa“. „Išarat“ se bavi isključivo
logikom ili filozofijom, dok je „Šifa“ neka vrsta enciklopedije, a za nas će biti najvažniji onaj dio koji je
posvećen filozofiji. Obje knjige sadrže više poglavlja, od kojih se svako bavi zasebnim filozofskim
problemom. Obje knjige sadrže onaj iskustveni argument koji vam namjeravamo predstaviti. Ovaj
argument poznat je pod arapskim nazivom „tazi“, no za nas to i nije toliko bitno. Važnije je sada vidjeti
kako sam Ibn Sina izlaže ovaj argument: „Zamisli tako da imaš sve organe, zdrav si i bistrouman,
sklopljenih očiju, raširenih prstiju, razmaknutih nogu i ruku tako da ne dodiruju tijelo niti se međusobno
dodiruju, na temperaturi zraka jednakoj temperaturi tvog tijela, u mirnom i tihom prostoru, nisi vezan ni
za šta niti stojiš na čemu i odjedanput si stvoren. U tom slučaju, svjestan si samo sebe i ničeg drugog.“
No, razmotrimo sada detaljnije ovaj Ibn Sinaov argument i ono što nam hoće reći.
Dakle, imaš sve organe, vanjske i unutrašnje, ali nisi obraćen na njih i ne osjećaš ih. Zdrav si, tako da ti
nikakva bol ne skreće pažnju. Bistrouman si, znači zdravog i nepomućenog razuma. Oči su ti sklopljene,
tako da ne vidiš vlastito tijelo i ono ne privlači tvoju pažnju. Prsti su ti rašireni, a noge i ruke razmaknute,
pa ne osjećaš nikakav dodir. Nalaziš se na temperaturi zraka jednakoj tjelesnoj temperaturi, tako da ne
osjećaš niti toplotu. U tihom si i mirnom prostoru, a nikakav zvuk ne bi privlačio tvoju pozornost. Nisi
vezan ni za što, jer bi te vezanost za bilo šta neizbježno remetila. Ne stojiš na nečemu, jer bi stajanje
značilo dodir, a dodir bi te činio svjesnim tjelesnosti. Znači, pretpostavka je da plutaš u prostoru.