Tim šumskim posjedom upravljao je gradski sudac i magistrat. Lugari koji su čuvali varošku šumu polagali su zakletvu: »Ja N. N. prisižem na živoga Boga, devicu Mariju i Vse svete da ja hoćem loze ovoga plemenitoga varoša verno i pažljivo čuvati i da neću prez. gospona sudca i plemenitoga magistratuša ništa s njih nikome dati za se obrnuti. Tako mi Bog pomagao i Vsi Sveti.« Šuma se koristila prema tadašnjim običajima i potrebama, zbog loših puteva, bliže selu i blizu kakvih takvih puteva. To se i danas vidi na kvaliteti tla i sastojina. Jedine uzgojne mjere bile su stavljanje u zabranu pojedinih predjela za pašu, žirenje ili sječu stabala. Postepeno tijekom vremena i razvitkom grada, počeli su se više primjenjivati načini gospodarenja prema zasadama šumarske znanosti i prema propisima prvih zakona o šumama. Gradsko poglavarstvo donosi godine 1871. na temelju šumskoga zakona od 3. XII. 1852. godine, odnosno carskog patenta od 24. VI. 1857. godine, »Naputak za gradskog šumara slobodnog i kraljevskog grada Zagreba«. Tu su navedeni zadaci o upravi, gospodarenju i uživanju gradskih šuma. Godne 1877. donesena je prva gospodarska osnova za šume grada Zagreba. Tim mjerama završava staro, a počinje novo doba za gradske šume na Medvednici u smislu suvremenog i organiziranog gospodarenja. Površina posjeda nakon segregacije za selo Gračane 1871. godine iznosila je 420 hektara, a daljnjom kupnjom od vlastelina koji su prodavali šume zbog bojazni od agrarne reforme, iznosila je 1640 ha. Razvojem grada, šume na Medvednici dobivaju tijekom 19. stoljeća sve više značaj i važnost za odmor i rekreaciju te svojim prirodnim ljepotama privlače mnoštvo posjetilaca. Time je još više produbljena povezanost između šuma na Medvednici i građana grada Zagreba. Slavni hrvatski književnik August Š e n o a, koji je kao gradski senator vršio obilazak gradskih šuma, napisao je u svojoj knjizi »Zlatarevo zlato« prekrasnu pjesmu u prozi gori Medvednici, Medvedgradu i gradu Zagrebu. »Divna si, bajna si zelen-goro rodnoga mi kraja, Ti prvi vidiku moga djetinjstva. I dignem li oči prema tebi, kada večernje sunce poigrava vrhom i dolom, kad svoje zlato prosiplje tvojim zelenilom, tu bude se u mojoj duši slika iz davne davnine, vrli junaci, uzorite gospe, ljuti silnici, bijedni kmetovi, a stari Medvedgrad, plamteći živim rumenilom, kao da je opet oživio! Al nije! Ruši se stara gradina, ruši; no dalje, dolje pod gorom, uspinje se snažan kao mladjahan junak — naš Zagreb grad!« LITERATURA 1. A dam ček J.: Medvedgradsko vlastelinstvo, Kaj 1984, str. 29. 2. Dobronić Lj.: Topografija zemljišnih posjeda zagrebačkog kaptola prema izvorima u XIIL i XIV. stoljeću, Zagreb, 1952. 3. Klaić N.: Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb 1987. 4. Klaić N.: Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982. 5. Povjesni spomenici grada Zagreba, svezak I, XII, XV, XVI. 6. Šešelj Z.: Zlatna bula, Zagreb 1989. 540
HAPPY BIRTHDAY TO YOU, ZAGREB! Forests of the city of Zagreb on Medvednica Chronicle of events from 13th to 19th century Summary This work presents the earlier history of forests of the city of Zagreb on Medvednica, genesis of this forest estate and its borders as they changed in the course of time, the struggle for preservation of this estate until the beginning of contemporary forest management. 541