Å UMARSKI LIST 11-12/1992 - HÅ D

— izmjera prsnih opsega svih stabala od 2 cm debljine naviše — po vrstama
drveća;
— klasiranje stabala po ulozi i položaju u sastojini (A — dominantna, B —
subdominantna, C — podstojna stabla, D — suha stabla);
— doznaka i sječa stabala proredom na 8 pokusnih ploha (na kontrolnima su
samo evidentirana i oborena suha stabla);
— izmjera visina za izradu visinskih sastojinskih krivulja;
— izrada i premjer posječenog materijala.
(Detaljnije o tome u samoj knjizi).
Kako su prsni opsezi izmjereni na ukupno 27 343 stabla, njihovo bi pretvaranje
u prsne promjere u cm i sortiranje zahtijevalo vrlo mnogo vremena. Za ubrzanje
posla izradio sam kompjutorski program (na jeziku BASIC), koji je omogućavao
obradu od oko 500 stabala na sat. Program je izrađen za mali »SPECTRUM-ZX«,
a kasnije prerađen za računar »KOPA-1000« s disketnom jedinicom »KOPA-1500«.
Svaku sam vrstu drveća u svakoj plohi obrađivao posebno. Za to je bilo potrebno
za svako stablo u program ubaciti tri podatka:
— prsni opseg u milimetrima;
— klasu (A, B, C ili D);
— da li je stablo doznačeno ili ne.
Nakon ubacivanja svih stabala jedne vrste na plohi, računar mi je na ekranu
izlistao:
— broj stabala po prsnim promjerima od 2 cm naviše po »debljinskim stupnjevima«
od 1 cm, i to posebno za stanje prije sječe (doznačena -I- nedoznačena
stabla) i stanje poslije sječe (nedoznačena stabla);
— za oba stanja razvrstano i po klasama: A, B, A + B, A + B -f- C, D, C -j-
+ D, A + B + C + D (stanje poslije sječe je obuhvatilo samo klase od A
do C, jer su stabla klase D, dakle šušci, bila obavezno i doznačena);
— temeljnice za svaki debljinski stupanj po klasama A, B, C, D prije, i A, B, C
poslije sječe;
— ukupni broj stabala po klasama i njihovim šumama prije i poslije sječe.
Tarifni su nizovi konstruirani na temelju sastojinskih visinskih krivulja za
svaku vrstu drveća na objektu (uzevši zajedno pokusnu i kontrolnu plohu), te odgovarajućih
dvoulaznih drvno-gromadnih tablica, kako je to navedeno u knjizi.
Sumiranje temeljnica i obračun drvnih masa obavljen je džepnim kalkulatorom,
dakle »klasično«.
Sastojinske visinske krivulje izjednačene su također pomoću kompjutorskog
programa koji sam izradio za »SPECTRUM-ZX«, koristeći i njegovu grafiku, pomoću
metode najmanjih kvadrata u odnosu na funkciju za visinsku krivulju Antuna
Levakovića (a pokušavao sam i s kvadratnom, te funkcijama Henriksena i
Ilije Mihajlova). Nakon ubacivanja u memoriju svih parova »promjer-visina«, računar
ih je sve »isplotao« na ekranu. Okularno odabravši početni i završni par, na
ekranu sam dobio iscrtanu krivulju, kao i sumu kvadrata razlika u odnosu na krivulju.
Nakon 3—5 pokušaja odabrao sam onu s najmanjom sumom, a zatim dobio
tabelarni prikaz svih ordinata funkcija.
Takav mi je način rada omogućio da kompletnu obradu podataka, dakle izradu
svih potrebnih tablica i grafikona, završim za oko 100 radnih dana za 8 objekata
(16 ploha). Pokusne plohe u g. j. Narače su osnovane tek u proljeće 1988, a
564