SLAVIMO GODINU ŠUMA - Federalno ministarstvo okoliša i turizma

12
Tema broja
Foto: S. Samardžić - Sam
O zaštićenim područjima
Pojam zaštićenog područja se često pogrešno
prihvata pa se neka područja proglašavaju
zaštićenim kako bi se de jure ispunili
uvjeti međunarodne zajednice o
procentualnoj zastupljenosti zaštićenih
područja. Potrebu da mnoge, ako ne i sve
naše šume budu zaštićene ne treba osporavati,
ali izmjena gospodara ovim šumama
unosi sumnju u negativne posljedice. Naša
zaštićena područja nemaju de facto sistemsko
rješenje održivog gospodarenja, a
neka i dalje ovise o sjeći šuma.
Pod pojmom zaštićenog krije se često i interes
pojedinaca da gospodari prirodnim
resursom koji obično prati i lakomislenost
vlasti. Nude se neprovjerena mišljenja o
visokoj dobiti koju može da ostvari turizam
na ovim područjima, sjeku se šume za
formiranje ski staza, što aktuelna vlast podržava.
Klimatolozi šalju suprotne poruke
– globalno zagrijavanje je u toku i treba se
pripremiti da se prirodni resursi zaštite.
Interesantno je da se zaštićena područja
izdvajaju obično tamo gdje ima šuma, iako
se i na golim površinama također nalaze
prirodni i kulturni resursi vrijedni zaštite.
Zamjera se šumarstvu da prekomjerno sjeku
šume pri čemu se zaboravlja da je riječ
o privrednoj grani i gospodarskim šumama
koje se moraju sjeći. Negativnih primjera
neodgornosti pri gospodarenju šumama
ima mnogo ali to ne treba biti razlog
za promjenu sistema gospodarenja.
Nauka i šume
Postojeća zakonska regulativa ne obavezuje
preduzeća šumarstva da podržavaju naučna
istraživanja. Istini za volju to i nije
materija zakona nego strategije koja nedostaje.
Tako je nauka „istjerana” iz šume i
čini se da niti politika niti šumarska struka
FONDEKO SVIJET/33/2011.
imaju interesa da je vrate nazad. Naše šumarstvo
nema instituta ili neku drugu organiziranu
strukturu koja bi se bavila ovim
pitanjima. Bez istraživanja nema novih
znanja a to podrazumjeva zaostajanje.
Gospodarenje šumama je nezamislivo bez
istraživanja (nauka je integralni dio gospodarenja
šumama), zbog čega se u stručnoj
javnosti češće pominje pojam sječa šume
nego pojam gospodarenje. S razlogom. Postojeći
mladi naučni potencijal šumarstva,
koji će biti nosilac razvoja šumarstva u budućnosti,
okupljen je na Šumarskom fakultetu
i naukom se bavi na osnovama ličnog
afiniteta. Rijetko se javi podrška resornih
ministarstava za nauku, a i tada je ona simbolična,
i više je pomoć održavanju kondicije
istraživača nego financiranje naučnih
projekata. Preduzeća šumarstva ovu potrebu
ne osjećaju.
Gotovo da je nevjerovatno da šumarstvo u
BiH nema svoj naučni institut ili neku
drugu naučno-istraživačku organizacionu
strukturu. Nekada dobro organizirana i
afirmirana Dijagnostičko prognozna služba
u zaštiti šuma u BiH više ne postoji.
Problemi zaštite šuma i ugroženosti pojedinih
vrsta rješavaju se ad hoc, kampanjski,
tj. uglavnom se «gase požari» u bukvalnom
i prenosnom smislu te riječi. Ne
čini se dovoljno da se spriječe štete. Globalno
zagrijavanje će bitno uticati na stabilnost
šuma općenito, a na režim šumskih
požara posebno. Šumski požari su,
naime, najštetniji agens koji je u vezi sa
djelatnostima čovjeka, često štetniji nego
svi drugi faktori zajedno. Prema našim
istraživanjima oko 98% požara u šumi
uzrokuje čovjek. Interesantno je istaći da
BiH nije bila zemlja visokog rizika za pojavu
šumskih požara (sa izuzetkom južne
Hercegovine) ali se ova slika mijenja što
se mora uvažavati. U nas je uobičajeno da
se o požarima govori kada oni nastanu –
čeka se nova sezona i novi požari. Postoje
opravdana mišljenja da se šumski požari
gase zimi, pri čemu se misli na brojne aktivnosti
stručnjaka različitih profila koji u
tom periodu analiziraju prethodne požare,
karakteristike šumskih zajednica, karakteristike
terena, naseljenost itd., što je
osnova za prognozu pojave šumskih požara,
njihovo brzo otkrivanje i uspješno
gašenje. U tom periodu vrši se i edukacija
seoskog stanovništva i razvija sistem preventivne
zaštite.
Međunarodna briga o
šumama
U vezi sa šumama svjetska zajednica teži,
prije svega, ka zaštiti integriteta postojećih
šuma, povećanju prirasta drveta u šumama
i proširenju šumskih površina (pošumljavanje
goleti). Zabrinuta da svijet godišnje
gubi oko 13 miliona ha šuma (FAO
2005) i za negativne posljedice zbog kojih
ćemo svi trpiti, međunarodna zajednica
kreira novu politiku u vezi sa ovim prirodnim
resursom. Zbog planetarne uloge
šuma UN su još na Prvom Samitu o zemlji
(Rio de Janeiro 1992) usvojile Principe o
šumama. Što se Evrope tiče zajednička pitanja
zaštite šuma rješavaju se na Ministarskim
konferencijama. Do sada je održano
5 ministarskih konferencija (Strasbourg,
1990; Helsinki, 1993; Lisabon 1998; Beč,
2003 i Varšava 2007) na kojima su evropske
zemlje preuzele obaveze u vezi sa šumama.
Slijedeća, šesta ministarska konferencija
o zaštiti šuma Evrope održaće se u
junu o.g. u Oslu.
Šta učiniti
Zadatak je vlasti koja upravlja šumama da
razvije sistem zaštite ovog resursa uvažavajući
značaj ove privredne grane za razvoj
zemlje i socijalni aspekt šumarstva, tim
prije što utiče na razvoj ruralnog dijela zemlje.
Zadatak struke je da gospodari šumama
na trajnoj osnovi. I vlast i struka
moraju percepirati šume uvažavajući sve
njihove funkcije. Drvo jeste važan proizvod
šume ali ovaj resurs nije obnovljiv
sam po sebi. Treba zaustaviti trend smanjenja
ukupne zalihe drveta u šumama,
naročito pad njegovog kvaliteta. Vlast i
struka imaju iste zadatke – oni su brojni u
svim segmentima šumarstva, uključujući
oblast obrazovanja i nauke. Ipak, najvažnije
je, ali i najteže, razvoj efikasnog modela
kontrole svih poslova u šumi, uvođenjem
jedinstvenog kompjuterski praćenog sistema,
počev od projektovanja, doznake stabala
za sječu i tehničke klasifikacije, te dalje
do realizacije proizvoda šume. Ovo
treba da omogući da svaka utvrđena pojava
u prirodi bude istovremeno dostupna
svakome, i preduzeću šumarstva i resornim
ministarstvima i javnosti.