novi mediji u umjetnosti i edukaciji - Zarez

10 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorMcBurneyja. Predstava je trajalatri sata, a ja sam je gledaotoliko netremièno da nisamni trepnuo. Rekao sam Lenki:“Evo, ovo je moj teatar”.Konaèno. To je moderan, sulud,hrabar teatar. Ali to je sverjeði teatar. Sad sam gledaosvoju prijateljicu, o kojoj sammislio da sve znam, da znamsve njezine glumaèke trikove,u komadu Dugo putovanje u noæ,Vanessu Redgrave. Da bi meona potpuno zatekla. Bila jefenomenalna. Dobila je takvekritike kakve kažu da nikadanitko u povijesti teatra nijedobio, èak i u Americi, gdjesu je godinama stavljali naled, zbog njezine borbe protivamerièke politike. I to je bilajedna od rijetkih predstava nakojoj sam, gledajuæi je, poèeoplakati. Mislim da sam plakaozbog ljepote umjetnosti. Toje kao najdivnija, najsloženijaBachova fuga. Možda je problemu meni, ali rijetke sustvari koje me mogu oduševiti.S tim da nisam namèor. I nevolim kritizirati. Ja razumijemteatar. Ja kažem: “OK, oprosti,malo sam zaspao, ali biloje super”. Znam da se jakoteško baviti umjetnošæu i zatonikada ne kritiziram. Uvijekvrednujem veæ i sam napor štonetko radi umjetnost, umjestoda se bavi neèim prljavim u životu.A umjetnošæu se možetebaviti i kao glumac i kao gledatelji kao kritièar i kao pisac.To su sve srodne pozicije.Postoji li neki hrvatski komadkoji vas u ovom trenutkuintrigira? Ili koji biste željelinapisati?– Ne znam za takav komad.A prelijen sam da bih ga napisao.(smijeh)Na toj hridiOsjećate li ikakvu povezanosts mlađom generacijomhrvatskih glumaca, dakle s generacijomSretena Mokrovića,koji je recimo u nekom smisluu Akteru bio i vaš suradnik ilimožda i učenik?– Ovako. Kad uðem u nekiprojekt, kao glumac, ja okosebe širim samo pozitivnuenergiju. Otvoren sam suradnjisa svim kolegama, daklei s glumcima i s redateljima.Spreman sam na sve. Mi smona toj hridi. I držimo se. Tu seraðaju i ljubavi. Tu se raðaju inesporazumi. Ali rjeðe nesporazumi.U tom smislu mislimda nema tog glumca na svijetus kojim ne bih mogao osjetitiinterakciju ili povezanost.Pravu povezanost. Polaziš odtoga da daš sve, and that’s it.Evo u predstavi Marat/Sadeto mi se dogaða s KatarinomBistroviæ Darvaš. Ona je fantastièna.Ona mi je fenomenalnootkriæe. Nadahnjuje me.Svaki njezin pokret je toèan.Lenka i ja smo odmah znalikad se pojavila na audiciji daje idealna za ulogu Charlotte.Uvijek je divno u teatru kadpronaðeš pravu interakcijumeðu partnerima. To je kaosavršeni ples. Na isti naèinsam uživao igrati OsloboðenjeSkopja s Ingom Appelt.Strašno sam volio igrati sMiodragom Krivokapiæem.Zanimljivo je da nistespomenuli da vam nedostajeLjubiša Ristić, iako se stalnovrtimo oko OslobođenjaSkopja...– Ne fali mi Ristiæ u svojojpolitièkoj opredijeljenosti, tuse s njime posve razilazim,ali, da, fali mi Ristiæ kao jošjedan fantastièan redatelj.Bio sam gotovo pa ovisniknjegove estetike. Ali Ristiæevapolitièka karijera je jedna odstvari koja definitivno nijepod mojom kontrolom. To sutuði izbori.Zašto ste toliko vezaniuz Ristićevu predstavuOslobođenja Skopja?– Da, stvarno, što je to bilošto nas je palilo. Pa, mislimnekoliko stvari. SpecifiènaRistiæeva filmska estetika.Prekidanje scena. Rezovi.Potpuni mrak. Naglo svjetlo.Oštro svjetlo. Oštra muzika.Tišina. Živa muzika. Životinje.Sve to skupa. Nova dramaturgijaprostora. Nova gluma.Zatim energija. Cijelog ansambla.Kao na rock-koncertu.To je, mislim, najbliža usporedba.Zatim ta nevjerojatnaJovanoviæeva kratka reèenica.Brze, precizne, ubojite replike.Zatim nesreæa. Tuga revolucije.Na naèin nekih tužnihfilmova Živojina Pavloviæa.Scene gubitka, boli. I zatim,u tom èasu prvi put u našemteatru, prikazivanje Nijemcakao jedne drage osobe, nježnogèovjeka koji svira trubu, i kojise od rata želi sakriti podjorgan. Dakle, brisanje politièkihstereotipa. I na koncu tatuga pobjednika koji dolazi nabijelom konju, ta šutnja, tajjoneskovski monolog malogdjeèaka koji naglo sazrijeva.Što su opet samo neki elementijednog savršenog djela.Kako ulazite u ulogu, kako sesaživljavate s likom?– Prolazio sam razne faze.Kao mlad glumac bio sam vrlovrijedan pa sam èitao sve štoje napisano okolo uloge. I tomi je pomagalo. Pronašao bihneke važne detalje. Nekadsam svojom revnošæu znao inervirati kolege. Kad sam biomlad, bio sam stvarno ludo,ludo... agresivan u toj svojojstrasti prema umjetnosti.Igrao sam va bank, ništa minije bilo važno osim teatra.Meðutim, èovjek se mijenja.Poslije sam došao u fazu ukojoj sam olakšao malo tusvoju agresivnost, tu zaljubljenufanatiènost. Èudna stvar,bio sam bolji nego prije. Toje valjda slièno s pozicijomzavodnika ili ljubavnika. Ondasam poèeo u umjetnosti voljetinesavršene stvari. Projektsa greškom: ma božanstveno.Manji pritisak, veæi rezultati.Ne znam vam reæi u èemu jeneka moja posebna metodologija.Uloge i koma revolucijeNe znam bih li to trebaoreæi za novine, ali ja uvijekprije predstave popijem malovina. Volim da mi je prava rekvizitau predstavi, jedan decivina. Pio sam i u Glembayevima.Tada sam doduše znao i previšepopiti, ali danas popijemstvarno jedan deci.Što je u tom vinu? Neka dozvolada se oslobodimo vlastitihperfekcionističkih očekivanja?– Ma to je, brate, da gospodarišsamom stvari. Da odmaknešod sebe taj jedan imperativglume, scene, publike.Kažeš – evo, gledajte me, jasam na rock koncertu. Ako semalo prepijem, vidjet æete sigurnodo kraja predstave. Sadbez šale: to je jedna zaštita ijedna inspiracija. To je jednaigra sa samim sobom.Ali vino vam pomaže samo utrenutku izvedbe. Što je s onimšto se događa u procesu pripremepredstave?– Dva redatelja imala suslièan sistem proba s glumcima.Kosta Spaiæ i LjubišaRistiæ. I to nisu pokupili jedanod drugoga, mislim da su nesvjesnodošli do takve metodologije.Inzistirali su na dvijescene, odabrane iz èitavogkomada, po njima najvažnije,koje smo onda stalno, stalnoradili. Samo te dvije scene.Non-stop. Toliko ih radimo,da ostatak komada “pukne” iznjih i sve se ostalo samo otvori.Dobro, Ristiæ je to moždaradio iz vlastite – beskrajne– lijenosti, ali Spaiæsigurno nije tako radioiz lijenosti. Što semog senzibiliteta tièe,takav pristup èini mise najpodesnijim. Toje kao potez velikogslikara ili kao oštarskalpel kojim se otvarakazališna situacija.Najviše su štetni uteatru režiseri kojise jako trude i muèe,stalno glumcima dajuneke naputke i mijenjajuih, a na kraju seništa ne dogodi.Ono što me muči uvezi s ulogom Maratakoju ste upravo odigrali:zašto se u vašoj glumijače ne osjeća njegova liječničkaprofesija, to jest njegov gotovoopsesivni humanizam, briga zaljude?– Peter Weiss nije napisaotekst o “pravom” Maratu,nego o pacijentu koji jeparanoièno uvjeren kako jeon Marat, pa onda u nekimiracionalnim toèkama, upoistovjeæivanju sa svojomnemoæi, s time što mu ispirumozak, s time što ga namaèuu kadi, taj pacijent stvarnopostaje Marat. Vjerojatno sei pravi Marat, taj jadni doktor,nakon svih proganjanjai bježanja preko Engleskei Francuske, u svojoj kaditakoðer osjeæao kao praviparanoik. I on je onda, paradoksalno,postao ovaj Marat/Pacijent, kojega ja danasigram. Èovjek koji je pao ukomu. U komu revolucije.One istinske, nelažirane.Gdje je današnji Marat, akogovorimo o kontekstu izvanumobolnica? Gdje su istinskirevolucionari? Vjerujete li osobnou revoluciju?– Vjerujem u revoluciju. Alimislim da je ona kao rijeka.Sada traži novo korito. I nemože se zaustaviti. Pogotovone u kontekstu koji živim uAmerici. Znate što. Teško jegledati te ljude koji krvnièkicrnèe za taj dolar. Nitko mene može uvjeriti da je to idealnodruštvo kojemu trebatežiti. Nitko me ne možeuvjeriti da je normalno datoliko mnogo ljudi živi kaoapsolutna sirotinja. Morat æe,morat æe se jednog dana stvaripromijeniti. To je moj odnosprema životu. I prema umjetnosti.Želim oko sebe vidjetisretniji svijet.Ali vi zapravo radite uokolišima koje nikako ne bismomogli nazvati proleterskima– već i sami Brijuni kao mjestoza kazalište ukazuju na jedanelitizam, a ne na življenje revolucije.Ne mislite li da čovjekkoji iskreno vjeruje u revolucijumora poduzimati i neke osobnerizike koji idu protiv njegoveudobnosti?– Samo malo, draga moja.To je jedan demogaoški vrlopristup, ali pošto se po medijimakroji fama, rado æuobjasniti našu situaciju naBrijunima. Ulysses teatarsmješten je u objektima kojisu na drugoj strani otoka,gdje je bila vojska, koji nisuni blizu nekog elitizma, pa suzato i predviðeni za rušenje,u jednom od njih sobe èaknemaju ni kupatila nego susamo dva zajednièka sanitarnaèvora po spratu. Mi senalazimo na Brijunima kreirajuæiteatar na otvorenom iveæinu vremena provodimona tvrðavi, na kojoj se ništanije radilo od kada je sagraðena,mi smo morali dovuæièak i struju do nje, imamodva kemijska WC-a, svaki danteglimo vodu... To je teatarljeta i tako ga treba shvatiti.U tom smislu, ni jedan dioBrijuna gdje smo mi smješteninije ništa ekskluzivnijiod smještaja u Splitu iliDubrovniku i ljetnog teatrakoji ondje nastaje.Ali što je s teatrom u zimskomperiodu, s “revolucijomkoja traje”?– Mislim da smo sada napoèetku tako dugoroènog projekta.Ja bih želio da TeatarUlysses bude internacionalniteatar.Protiv busijeZasad smo dobili suradnjuVanesse Redgrave, kao i EveEnsler. Ali to je još dalekopremalo. Meni je želja dadobijemo strane umjetnike,artists in residence, da tamo pokrenemoradionice s mladimglumcima. Htio bih raditiprojekt na engleskom jeziku, sinternacionalnim glumaèkompostavom, koji bi gostovaosvuda po svijetu.Što je bitno reći za vašudanašnju suradnju sa ZlatkomVitezom?– Bitno je reæi da je Vitezosobno odgovoran za svojepolitièke izjave i poteze i da jane mogu biti odgovoran za sveljude s kojima sam glumaèkisuraðivao. Bitno je reæi da jeVitez izvrstan glumac i da jeèovjek koji je godinama radiojedno izuzetno vrijedno puèkokazalište. Lordan Zafranoviæmi je rekao da je Vitez kaoministar kulture htio prikazatinjegov film o Jasenovcu.Rajko Grliæ je napisao da jeZlatko Vitez jedini ministarkulture koji ga je zvao dadoðe iz Amerike napravitifilm. Vitez nije crno-bijelafigura. On je èovjek koji jeizašao iz svoje partije, kao i izSabora. No meni je najbitnijajedna druga stvar. U slaganjus prijateljima oko politikepostoji samo jedno pitanje:jesu li ili nisu prešli granicuneke elementarne ljudsketolerancije. Neki su mojiprijatelji prešli tu granicu. Is njima ne mogu dalje raditi.Vitez je nije prešao. Osimtoga, ja nikada neæu pristatini na koju poziciju mržnje.Kao umjetnik, moj je posaorazumjeti ljude, razumjeti ih unjihovim kompliciranim, individualnimkontekstima. Mojje posao da se uživim u sveto unutra u èovjeku i mogu siuvijek postaviti pitanje, èak ikad su u pitanju ljudi koji suod mene ekstremno razlièiti,mogu si postaviti pitanje nisuli oni možda ipak više u pravuod mene. Tko zna. Ja svakakoznam da neæu pristati na busiju,na netoleranciju. U ovomtrenutku, na èelu Hrvatskeje Stipe Mesiæ. To je èovjekkoji me stalno osvaja, kogapoštujem i smatram izuzetnopametnim predsjednikom.Savršeno mi je svejedno što jei on nekoæ bio èlan HDZ-ovepartije. Ne želim tako dijelitiljude. Bitno je ono što èinimodanas.Godine 1990. ste na izborimapodržali Račana. Koga bistedanas podržali?– Ja ne živim ovdje. Alipodržao bih one za koje vjerujemda idu prema otklanjanjubrana one rijeke o kojoj smoprièali da je treba osloboditi.Glasali biste, dakle, za FeralTribune?– Pa jasno. I za to da Feralima svoj Feral.