novi mediji u umjetnosti i edukaciji - Zarez

V/113, 25. rujna 2,,3.31vizualna kulturaMaywaDenkiako je došlo do toga da stepočeli izrađivati vlastiteinstrumente?– Maywa Denki ima razlièiteprojekte s instrumentima, ajedan od njih je Tsukuba koji jeposveæen instrumentima kojisu elektronièki strojevi. Davnosam se igrao sa sintesajzerimai svim ostalim digitalnim instrumentima,no to mi je ubrzodosadilo. Tako sam poèeo ugraðivatiosobine analognih instrumenatau vlastite instrumentete sam poèeo izraðivati novekoji su objedinjavali karakteristikeanalognih i digitalnih.Opišite nam neki od tih instrumenata.– Govorit æu o elektriènomsaksofonu. Kako u svakoj kulturi,tako i u Japanu postojegangsteri koji se voze na motorima.Zovemo ih Jenkiji. Njihovje stil osobit: neki se odijevajupoput samuraja, neki nosesvjetlucave, raskošne odore,ukrašavaju motore razlièitimbojama i materijalima, jako suŽelim biti zvijezda!O elektroničkiminstrumentima, japanskimJenkijima, tradiciji geino iodnosu umjetnosti i zabaveMaywa Denki, instrument izTskuba serijeekstravagantni. Jenkiji su stogaposebna kultura u Japanu, pasam pomislio kako bi im trebaloposvetiti više pozornosti.Kako instrumenti rade, kojutehnologiju rabite: pneumatiku,elektromotore?– Tsukuba serija ima tri osobine.Svi rade na 100 V, nijedanne koristi zvuènike za stvaranjezvuka, a naèin na koji na njimasviram nema nikakva smisla.Što se tièe saksofona, postojizraèni kompresor koji je povezans magnetskim prekidaèem.Upotrebljavam elektromotorejer oni omoguæuju da se instrumentiukljuèuju i iskljuèujuvrlo precizno, što daje osobitukus i zvuk glazbi – jasan zvuk.Dok upotrebom pneumatikepostoji gradacija, ne rezanjezvuka.Napomenuli ste da imate nekolikorazličitih stilova sviranja?– Što se tièe samog stilasviranja, postoji ih nekoliko.Jedan zovem Jenki-stil, pospomenutim japanskim gangsterima,ponekad se odijevamu kostime i nikad ne sviramozbiljno. Nedavno sam izradiorobota koji pleše. No, nije mise sviðao. Bio je dosadan. Uz toljudi su pozornost usmjeravalina njega, a ne na mene. Sadaimam robota pjevaèa, koji pjevazajedno sa mnom i dobro smouravnoteženi.Jeste li razmišljali da napravitekompoziciju ozbiljnijeglazbe?– Da, htio bih to jednomnapraviti.Cijeli se vaš koncept vrti okokorporativnog stila, odnosno prisvojiliste korporativni identitet,zašto?– Maywa Denki je bilamala privatna tvrtka mogoca. U veæini takvih tvrtkiu Japanu nose se uniforme.Moji je otac bio vrlo nadaren,razumio se u tehnologiju iod srca ga poštujem. To jeprvi razlog nošenja uniformi.Drugi je to, što ih japanskakultura voli.Počeli ste kao umjetnik, a sadaste prešli u zabavnjačke vode ipostali pop-zvijezda. To je velikapromjena, kako sada gledatena sebe s obzirom da su to dvijeodvojene pozicije?– Ne mislim da postoji jasnalinija, jasno razgranièenjeizmeðu umjetnika i zabavljaèa.Roðen sam i odgajan kao oboje.Koja je razlika između zabavei umjetnosti?– U Japan postoji kabuki,plesna drama, vrsta performansa.Na japanskom se to pišekao geino, što znaèi da je neštoizmeðu zabave i umjetnosti.Prateæi tu tradiciju želi bihnastaviti u geino smjeru.Sviđa li vam se ta pozicijavelike zvijezde koju imate uJapanu?– Volim to što sam zvijezda.Želim biti zvijezda i velikiumjetnik. To me usreæuje!Stoga želite usrećiti i druge?– Dalaj-lama je kazao isto.No on nije umjetnik!– U pravu ste.Marcel.liAntunez Rocaako se zove rad koji izvoditena Ars Electronici, očemu je tu riječ?– Na Arsu predstavljam dvadjela – jedno je instalacija koja sezove Requiem. To je robot kojegsam nazvao Body-bot, što znaèi“robot koji kontrolira tijelo”.Prvi put sam ga pokazao 1999. uMadridu na izložbi pod nazivomEpifanija. Drugi rad je performans– to je mechatronic performansšto znaèi istodobno mehanièkii elektronièki performans, èijapremijera je održana prošle godine.Taj rad, koji je i dalje podložanizmjenama, zove se Pol, a dizajniranje poput bajke za djecu kojuizvode dva performera.Zašto ste izabrali bajku zadjecu kao predložak i općenito scenografijui dizajn na način dječjegkazališta?– Svoju karijeru sam zapoèeopoèetkom osamdesetih s grupomLa Fura dels Baus, a veæi dio devedesetihproveo sam izraðujuæitehnološke naprave za razne performanse.Meðutim, moj rad nijesamo tehnologija, veæ je zaistapovezan s idejom tijela, rituala iorgijastièkih dogaðaja. Od 1994.do 2002. dva moja najznaèajnijadjela bila su Epizu i Afazija. Afazijaje vrlo provokativna i izazvala jesnažne reakcije u razlièitim zemljama,od toga da su me gaðalirajèicama i tjerali me da prestanemi odem, ili su sami izlazilii kad bi performans završio višenikog nije bilo u prostoriji osimmene, i slièno.Zec Pol i njegova prljavštinaŠto je po vašem mišljenju uzroktakvih reakcija?– Vjerojatno im smeta izravandodir, živcira ih vizualni aspekt...Ljudi ne prihvaæaju! U svakomsluèaju, ovaj sam put imao sasvimsuprotnu namjeru i Pol je neštopotpuno drukèije u mojoj karijeri.Dijelom zato jer sam sada i samotac, i vrlo sam povezan s idejomnevinosti i idejom èarobnjaka.Takoðer sam htio proizvesti jošjednu konotaciju, tu nisam bašsiguran da sam uspio, a to je idejaEurope. Sve europske bajkesu manje više iste i moguæe jeprodrijeti u romantiènu idejuŠpanjolske, Njemaèke, Hrvatskejer su sve prièe iste. Na taj samnaèin konstruirao Pola.Što znači Pol?– To je ime planine u momgradu, blizu moga grada. Mojakuæa i atelje smješteni su blizu teplanine. Takoðer, rijeè je o katalonskomimenu, u ovom sluèajudao sam ga zecu.Što je prema vašemmišljenju bio problem uperformansu zbog kojegsu vas gađali rajčicama,kako biste definiralirazliku između tog performansai Pola?– Rijeè je zapravo ovrlo jednostavnoj definiciji.U smislu percepcije,racionalne percepcijeAfazija vas na nekinaèin izlaže na udarnasilju. Vi ste tijekomèitave izvedbe napeti,O instalaciji Requiem iperformansu Pot, bajkama,matematici i gubitkunevinostiMarcel.li Antunez Roca, Polpod stresom. Pol je namijenjenletenju, od kad uðete, pa do svršetka.Razlièiti su kao da je jedanpunk, a drugi hipi. Svaki èovjeksebe projicira u taj rad. Ja radims idejom rituala ili ceremonije, ato je matematièka stvar, potrebnoje biti vrlo precizan. Jedan odrazloga zbog kojeg sam se odluèiobaviti tehnologijom jest upravotaj da se, u izvjesnom smislu,ceremonije i rituali približavajutehnologiji. Ako želiš biti precizan,moraš biti matematièar. Alikada ti pokažeš stvar, ljudi u njuugraðuju svoje fantome. Neki biza predstavu rekli uau, nevjerojatnoje, ili koji je taj Marcel.li luðak!. No,ljudi, na primjer, kažu i da je tosve pornografija, ili vampirizam.Ne mislim da tako nešto radim,ljudi tu projiciraju sebe. Mislimda je uvijek tako s umjetnošæu.Koja je tema Pola?– Tu postoje razlièite razinei teme. Osnovna ideja je nemoguænostostvarenjaljubavi, a ljubav je jediniodgovor u životu.Glavni protagonist zecPol želi, ali nikako nemože dobiti svoju ljubav.Tada ubije njezinaoca koji predstavljazapreku, ali ne uzimadjevojku. To je jednarazina. Druga razina jeironièna: hrana, prljavština,nasilje, bolesti narkoza su nevoljekoje susreæe na svomputovanju. Slijedeæiga, susreæete njihove reprezentacije.Posljednja razina je idejagubitka nevinosti. To je vjerojatnonajvažniji problem u našemživotu, jer djeèji svijet je raj punmagiènih trenutaka u kojima jesve moguæe.Tehnologija je sastavni dio vašegrada, no i sami ste naveli kako jetehnološki samo jedan od aspekatavašeg izraza?– Tehnologija nije najvažnijau mom radu. Pokušavam izreæiponešto o samoj ideji života.Tehnologija i znanost umjetnikuotvaraju nove horizonte. Mislimda su meðu najveæim slabostimatehnološke umjetnosti minimalizami konceptualnost. U takvimformama umjetnosti nema ništaza mene – ona je za mene prazna.Iako ne i potpuno, tu je bitno korištenjestrukturalizma kao naèinaprezentacije ideja. Moguæe jeraditi na taj naèin, ipak rijeè je ovrlo ogranièenom izrazu. Osobnou tom sluèaju više volim klasiènuumjetnost. U tom sluèajutehnologija omoguæuje složenost,a klasici umjetnosti su složeni:Mozart, Bach, Ovidije, Homer.Mene to zanima! Nema mnogoljudi koji se bave sliènim idejama,i zato sam ja u posebnoj poziciji.priredile:Olga MajcenSunčica Ostojić