V/113, 25. rujna 2,,3.45kolumnaNoga filologaUbiti pticu ciceronicuNeven Jova<strong>novi</strong>ćMožda stari Grci i Rimljani nisuimali ekipe za očevid, pravnedatoteke i Narodne <strong>novi</strong>ne, audio ivideo, ali zato su umijeće efektneargumentacije razrađivali dobesvijesti... i čak do opasnihdubinanamo da nije tako, ali voljni smoto zanemariti. Gledamo film iliseriju iz žanra tzv. sudskih drama:nakon svih zapleta i obrata, šokova i moralnihdvojbi, vrhunac dolazi u završnojrijeèi optužbe i obrane, u onome što æetužitelj ili odvjetnik izgovoriti oslonivšise na drvenu ogradu ispred porotnièkihklupa; vrhunac je besjeda koja na svijetdonosi pravdu. Znamo, kažem, da nijetako. Pravo i pravda nisu isto, promptnoobavještavaju buduæe pravnike na poèetkuprve godine studija; u stvarnomsvijetu, šapæe nam vlastito iskustvo, pravoznaèi najèešæe brda papira, kaljužu èlanakai stavaka, rovovsko ratovanje žalbama,protužalbama, odgaðanjima i neodazivanjima;ako u sudnici ima drame, njeziniprotagonisti svakako nisu branitelji itužitelji; ako su u sudnici bitne rijeèi, onesu bitne na jedan drugaèiji, æoškastiji,prizemniji naèin – na naèin više filološkinego retorièki: tako da je preciznost važnijaod dojma.Vjera malog AlienaSve smo to, meðutim, voljni zanemariti;usprkos svemu, u nama još živi maliAlien koji tvrdoglavo vjeruje rijeèima,u nama živi ono nešto za što je razlikaizmeðu “nožem je nanio teške ozljede”i “preklao ga je” upravo opipljiva, u namaživi ono nešto zbog èega Gregory Peck(toènije: Atticus Finch iz Ubiti pticu rugalicu)postaje vitez, a njegov sudski govorkoplje istine.Ova vjera u težinu rijeèi (iracionalna,poput svake vjere), vjera danas prognanau geto <strong>umjetnosti</strong>, zabave i unutarnjegživota, povezuje nas – osim sa sudskimdramama – i s antièkim svijetom. Grèkai Rim, obavijestit æe nas svaki školskiudžbenik, izuzetno su cijenili retoriku,tehniku nagovaranja živom rijeèi. Moždastari nisu imali ekipe za oèevid, pravnedatoteke i Narodne <strong>novi</strong>ne, audio i video– ali zato su umijeæe efektne argumentacijerazraðivali do besvijesti... i do opasnihdubina (sofisti su vrlo unosno unovèilispoznaju da onaj tko je vješt možeefektno argumentirati stajalište bilo kojestrane).Uvaliti spiku RimljanimaOnaj svaki školski udžbenik koji smospominjali zna, naravno, i tko je bio najslavnijirimski predstavnik govornièkogumijeæa: self-made man po imenu MarkoTulije Ciceron, èovjek koji se polovicom1. st. p.n.e. od beznaèajnog provincijalcavinuo do najviše dužnosti u rimskoj državizahvaljujuæi prvenstveno, kako samkaže, svježini svoga govorništva: <strong>novi</strong>tasdicendi.No kako je zapravo to govorništvodjelovalo? Pitanje se èini trivijalnim:scenski nastup, nizanje dojmljivih rijeèi,udari upeèatljivih argumenata, virtuoznipasaži po klavijaturi emocija, sve je to, uCiceronovoj verziji, i publiku i porotnike– opijalo. Takvi su bili ti Rimljani: pomalonaivni ljubitelji vatrometa, jarke mediteranskeduše, “ubi me prejaka rijeè” i tespike.Ali tu su jedna knjiga o Ciceronu, ijedna njezina recenzija, da nam pokažukako stvarnost – poput svih stvarnosti– nije nužno toliko jednostavna.Knjigu je napisao meni pobliže nepoznatiChristopher Craig, nadjenuvšijoj posve filološki, specijalistièki i neveseonaslov: Form as Argument in Cicero’sSpeeches: A Study of Dilemma (Oblik kaosredstvo dokazivanja u Cicero<strong>novi</strong>m govorima:studija o dilemi, Atlanta 1993). Godinudana kasnije, u specijalistièkom èasopisuBryn Mawr Classical Review (dostupnomna Internetu: ccat.sas.upenn.edu/bmcr),Craigovu je knjigu prikazao James Zetzel.Razmišljanja koja slijede potaknule su posebiceZetzelove ekstrapolacije Craigovihteza.DilemaCraigova knjiga uglavnom daje upravoono što naslov nudi: iscrpnu studiju jedneretorièke figure u Ciceronovu govornièkomopusu i sekundarnoj literaturio Ciceronu. More philologico pažljivo jepopisano i analizirano što o dilemi kažuantièki retorièari, što kaže Ciceron kaoteoretièar, te gdje je sve i kako Ciceronupotrijebio figuru dileme u sedam dilemamanajbogatijih govora. Od takvog seštofa doktorati rade.Meðutim, dragi èitatelji, govorim vamo tome ovdje jer je dilema figura posebnevrste; dapaèe, tigar meðu figurama.Dilemom govornik podmeæe protivnikubinarni izbor u kojem su i 1 i 0 katastrofe:“Tuèete li još svoju ženu?” Dilema jelogièki neoboriva, lako uoèljiva, paklenouvjerljiva – i, koliko god efikasna, tolikoi falša. Ona je, naime, istinita samo akoponuðeni binarni izbor zaista iscrpljuje sveraspoložive moguænosti.Istinitih dilema – i tu smo veæ na terenuZetzelovih ekstrapolacija – u analiziranimCicero<strong>novi</strong>m govorima gotovo da inema. Sve su Ciceronove dileme trikovi.FiškalStvar je malo ciniènija, ali ne baš neoèekivana;ako nije Atticus Finch, Ciceronmora biti lukavi fiškal, fiškal-šakal, spretanmanipulator èinjenicama, pravom i jezikom.Zaista, lako je dokazivo da nijedanklijent iz slavnih, od mjedi trajnijih, stoljeæimaèitanih Cicero<strong>novi</strong>h govora nije, postriktnom tumaèenju zakona, bio nevin;pojedine su njegove mušterije èak bile inesumnjivo krive, tj. nesumnjivo su poèiniliono za što su optuženi. Dobro, reæiæete, Ciceron je branitelj; njegov je glavniinteres da klijent bude osloboðen – teškopitanje “Što je istina?” zapada suca iporotnike, a ne advokate (osim možda uPravdi za sve).Fiškal & Co.Tu smo. Poenta Zetzelove recenzije– konzekvencija Craigove knjige – jest formuliranjesljedeæeg, veæ nimalo jednostavnogpitanja: kad Ciceron koristi dilemu– treba li ona biti neosporivi argument, ilisimbol neosporivog argumenta?O èemu je rijeè: Craig na više mjestapodsjeæa da je dilema, zbog svojespecifiène prirode, lako prepoznatljivai shvatljiva. No to znaèi, praktièno, dasu Cicero<strong>novi</strong> suci i porotnici – koji su,kao pripadnici rimskog vladajuæeg sloja,svi odreda prošli retorièke škole (jedinoraspoloživo “više” obrazovanje u Rimubilo je retorièko-filozofsko) – da su svi onidilemu lako prepoznavali i razumijevaline samo kao efektan argument, veæ kaoefektan trik. Zetzel veli: na znak dilemeu glavi svakog retorièarskog ðaka pali secrvena lampica, i možda u jeku rasprave inije moguæe dokuèiti što toèno govornikželi dilemom prikriti, ali sama pojava dilemegarantira da govornik nešto prikriva. Sdruge strane, govornik, buduæi pronicljivpoput Cicerona, dobro zna da njegovapublika dobro zna što on pokušava. Što seonda dogaða kad pred ljudima koji nisu“jednostavni gorštaci” ili “neuki puk”Ciceron poseže za sredstvom žestokimi upadljivim poput dileme? NastajeZetzelov simbol neoborivog argumenta:Ciceron pozornost publike preusmjeravasa snage (ili slabosti) klijentovih èinjenicana snagu – i drskost – vlastitih retorièkihsposobnosti. “Pazite što sad radim! Pazitešto æe mi sad proæi!”Tamni korolarValja zakljuèiti da ono što u ovakvimsituacijama osvaja porotu nije valjanostargumentacije, nije ni vještina manipulacije,veæ bezoèno guranje manipulacije pod nos.U tome je <strong>novi</strong>tas dicendi koja je proslavilaCicerona. Njegovi govori – poput našegžanra sudske drame – nisu “stvarnost”nego zabava, virtuozna izvedba kojoj odpublike prvenstveno trebaju – oni poluglasniwowww! uzdasi odobravanja.Tamni korolar ove teze jest vjerojatnostda istina – krivnja ili nevinost Ciceronovaklijenta – u sudnicama Rima nije bila osobitovažna. Suci i porote nisu se pitali “Štoje istina”; umjesto toga, sklapali su s odvjetnikomprešutan dogovor: obje su stranepriznavale obmanu, ali obje su stranepriznavale i da je ona nebitna – i zabavna.Rimljani su gledali Ciceronov nastup kaošto mi gledamo sudsku dramu.Ciceron & AtticusZa protuotrov ovolikoj dozi cinizma,možemo razmišljati o sljedeæem: zaCicerona – kako se u ovu sliku uklapajunjegova filozofska i retorièka djela o istini,pravdi, vrlini, dužnostima, dobru apsolutnomi opæem (odbacimo, kao prebanalnoi prepovršno, rješenje da je èovjek,eto, propovijedao jedno, a èinio drugo)?Za nas – kako se u ovu sliku, gdje je istiniargumenata suprotstavljena uèinkovitostrijeèi, uklapa èinjenica da je AtticusFinch, govoreæi i dojmljivo i istinito, parnicuizgubio?info/najaveZločin ipisanjePredstavljen Projekt zatvorskeknjiževnosti izdavačke kuće ProfilInternationaldvorani Hrvatskog <strong>novi</strong>narskogdoma 16. rujna su Floyd Salas iPeter Y. Sussman predstavili knjigeTetoviraj opaki križ i Poèinio sam <strong>novi</strong>narstvo.Salas i Sussman ubrajaju se u najznaèajnijeamerièke autore tzv. zatvorskeknjiževnosti.Floyd Salas (Tetoviraj opaki križ) roðenje 1931. u Coloradu. Èasopis SaturdayReview of Literature oduševljeno je pozdravionjegovu prvu knjigu Tetovirajopaki križ, kao najbolji debitantski romandesetljeæa, a New York Times njegovdrugi roman Što sad, ljubavi? opisao jekao “briljantan”. Za svoj izniman radSalas je dobio stipendije FondacijeRockefeller i amerièke Nacionalne zakladeza umjetnost. Salas je bivši predsjednikogranka PEN-a u kalifornijskomgradu Oaklandu, nastavnik kreativnogpisanja, holivudski scenarist i uèiteljboksa na Kalifornijskom sveuèilištu, adobio je i posebnu nagradu PEN-a jer jeodbio cenzurirati svoj roman na zahtjevizdavaèa. Prvi roman bivšeg osuðenikaTetoviraj opaki križ iz 1967. iz vizure glavnogjunaka, petnaestogodišnjeg AaronaD’Aragona, prikazuje surovi svijet kalifornijskezatvorenièke farme gdje carujusadisti i pervertiti koje štiti šutnja nametnutazatvorenicima.Peter Y. Sussman (Poèinio sam <strong>novi</strong>narstvo)bivši je urednik San FranciscoChroniclea koji je objavljivao zatvorskeeseje osuðenika a kasnije i spisateljaDanniea Martina. S obzirom na to da sueseji izazvali veliku pozornost èitateljai brojne prosvjedne reakcije usmjereneprotiv kaznenog sustava, Martin je zbogjavnih nastupa bio surovo kažnjen tijekomizdržavanja kazne. Svoja iskustva onepravednosti kaznenog sustava, o zlostavljanu,brutalnosti i rasizmu Martinje uz pomoæ urednika Sussmana 1993.sabrao u knjizi Poèinio sam <strong>novi</strong>narstvos podnaslovom Zatvorski zapisi Crvenogprasca (nadimak Crveni prasac Martin jedobio u zatvoru nakon borbe oko jednogpoveæeg ‘krmenadla’).Nakon 29 godina rada u <strong>novi</strong>nama,Sussman je napustio San FranciscoChornicle i prešao u slobodne književnike.Danas predaje na sveuèilištu, a dobitnikje i nekoliko uglednih amerièkih nagradaza književni i društveni rad. Hrvatskaturneja Salasa i Sussmana zapoèela je 15.rujna predavanjem u Zagrebu, a promocijahrvatskog izdanja njihovih knjiga organiziranaje u jednoj od naših kaznenihinstitucija. Na poziv Lynne Montgomery,autori su 18. rujna posjetili Amerièkikoledž menadžmenta i tehnologije uDubrovniku, a nakon toga i Zadar.
46 V/113, 25. rujna 2,,3.s,v,j,e,t,s,k,i , ,,,,,,,,,,,NjemačkaNjemačkaKnjiževni festival u BerlinuPaul Klee i nacionalsocijalizamd 10. do 21. rujna 2003. Berlin jebio domaæin Treæeg meðunarodnogknjiževnog festivala, koji seodvijao pod pokroviteljstvom njemaèkekomisije Unesca i koji je okupio autorei ljubitelje književnosti iz cijelogasvijeta. U prvih šest dana Festival jeposjetilo više od dvadeset tisuæa ljudi,za razliku od prošle godine kadaje zabilježeno samo èetrnaest tisuæaposjetitelja. “Autori su prezadovoljni,a mnoga predavanja bila su dupkompuna”, kazao je Ulrich Schreiber, voditeljFestivala. Ovogodišnja zemljadomaæinbila je Grèka, koja je brojnimpredavanjima, javnim èitanjima i tribinamapredstavila aktualne tendencijeu grèkoj literaturi, a cjelokupni programzaokružen je grèkim filmovima iglazbom.Ove je godine u središtuBerlinskoga književnog festivalabila književnost za djecu i mladež,pa su organizirana posebna predavanjai javna èitanja za školskerazrede, kao i književne radionice.Meksièki autor Alberto RuySanchez izjavio je da je zanimanjeberlinske mladeži za književnost nazavidnoj razini te kako je to pravablagodat za autore.Osim mnogobrojnih autora manjepoznatih široj javnosti, na Festivalusu predstavljeni slavni pisci poputGüntera Grassa i Imre Kertésza, kojisu promovirali svoja nova književnadjela. Iz podruèja bivše Jugoslavijepredstavili su se autori SemezdinMehmedi<strong>novi</strong>æ, Tomaž Salamun, MiroGavran i Bora Æosiæ. Na Festivalu,koji se održavao na dvadeset razlièitihlokacija u gradu Berlinu, prisustvovaloje više od sto èetrdeset autora i autoricaiz cijeloga svijeta, a program jepopraæen mnogobrojnim simpozijima,filmskim projekcijama, predavanjima,koncertima i radionicama kreativnogapisanja. Osim toga, Festival je ujednopostao i forum za aktualne kulturne ipolitièke teme.Gioia-Ana Ulrichrankfurtska umjetnièka galerijaSchirn predstavlja najmuèniju,ali i najproduktivniju stvaralaèkufazu njemaèko-švicarskoga slikaraPaula Kleea (1879.-1940.), izložbunaslovljenu Paul Klee: 1933., koja jeotvorena od 18. rujna. Izložba uz slikeprikazuje i stotinjak Revolucionarnihradova iz ciklusa koji sadrži 264 crtežau kojima umjetnik na podrugljiv naèinprikazuje svoja iskustva s nacistima– iako bez izravnog komentara radovisvjedoèe o demagogiji, militarizmu, nasilju,antisemitizmu i poniženju. Osimtoga, izložba pruža uvid u dosad neotkrivenustranu Paula Kleea; njegovuživotnu preokupaciju moguænostimakoje pružaju parodija i šala. Inaèe, Kleeje otpušten s düsseldorfske umjetnièkeakademije i bio je prisiljen emigrirati uŠvicarsku nakon što su 1933. nacionalistidošli na vlast.Autorovi izloženi crteži su dosadrijetko prikazivani u javnosti.Struènjacima je tek osamdesetihgodina uspjelo veæi dio radova odvojitiod slikareva cjelokupnoga opusa isvrstati ih u jedan stvaralaèki ciklus.Frankfurtska izložba koja se može razgledatido 30. studenoga 2003. prviput javnosti predstavlja veæi dio togautorova opusa.Gioia-Ana UlrichItalijaMađarskaNovi roman Imre KertészaBudimpešti je 10. rujna 2003.predstavljen roman Felszamolas(Likvidacija) maðarskoga piscaImre Kertésza, dobitnika Nobelovenagrade za književnost. Knjiga govorio posljedicama holokausta u autorovojdomovini, a izdana je u nakladi odšezdeset tisuæa primjeraka. Kertészosnovnu radnju romana smješta u1990., u doba demokratskih promjenau Maðarskoj, no radnja se flashbackovimavraæa u razdoblje kasnoga komunizmasedamdesetih i osamdesetihgodina. “Roman je zapravo potragaza izgubljenim rukopisom i ljudskimživotom. Likovi u romanu likvidirajusvoju prošlost, dakle svoju sadašnjost;oni likvidiraju sami sebe”, naglasio jeautor.Imre Kertész roðen je 1929. užidovskoj obitelji i preživio je zatoèeništvou koncentracijskim logorimaAuschwitz i Buchenwald. U svojemkapitalnom djelu Romanèovjeka bez sudbine, nakojemu je radio trinaestgodina, autor sa senzibilnošæui racionalnomdistancom progovara opatnjama petnaestogodišnjegdjeèaka u koncentracijskimlogorima.U doba komunizma uMaðarskoj Kertészov jerad neprestano sputavan.Meðunarodni probojuspio mu je nakon objavljivanjaspomenutogromana 1996. u autoriziranomnjemaèkom prijevodu,dvadeset i jednugodinu nakon njegovamaðarskog izdanja.utorak, 16. rujna, u Firenci suzapoèeli u javnosti snažno osporavanirestauratorski radovi naDavidu, vrijednoj Michelangelovojstatui, a cijela je prièa poprimila meðunarodnerazmjere. Tijekom radova kojiæe trajati nekoliko mjeseci trebale bi seodstraniti naslage prašine i prljavštinena skulpturi staroj gotovo 500 godina,koje su se nakupile od posljednjegaèišæenja sredinom devetnaestog stoljeæa.Restauracija Davida izazvala jemnoga negodovanja jer æe se provoditidestiliranom vodom, a restauratoricaAgnese Parronchi, koja je trebalaprovoditi radove, odustala je jer seprotivi toj metodi – htjela je provestisuho èišæenje (uz pomoæ mekanihèetkica, pamuènih krpica, gumica ijelenje kože) ustvrdivši da je to mnogonježnija metoda. Amerièki struènjakJames Beck u potpunosti se slaže snjezinom teorijom te je, uz podrškuèetrdesetak kolega, uputio apel voditeljimarestauratorskih radova u Firenci.No, oni nisu odustali od predviðenemetode koju ne smatraju drastiènom.Ravnateljica galerije Dell’ Accademia,Franca Falletti, smatra da bi suha metodaAgnese Parronchi izazvala suprotniefekt te kako bi se prljavština na tajRestauracijaMichelangelovaDavidanaèin utrljala u skulpturu i u konaèniciruinirala skulpturu.David slavnoga talijanskoga kiparajedna je od najpoznatijih skulpturana svijetu i ujedno slovi kao zaštitniznak grada Firence. Michelangelo jemramornu statuu visoku pet metara itešku 5,6 tona isklesao u razdoblju od1503. do 1504. Hoæe li David na svojupetstotu godišnjicu, kako je najavljeno,doista zabljesnuti u novome sjaju?
- Page 4 and 5: 4 V/113, 25. rujna 2,,3.Trajnaurban
- Page 6 and 7: 6 V/113, 25. rujna 2,,3.info/najave
- Page 8 and 9: 8 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorRad
- Page 10 and 11: 10 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorMc
- Page 12 and 13: 12 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorBo
- Page 14 and 15: 14 V/113, 25. rujna 2,,3.temaTrenir
- Page 16 and 17: 16 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorMi
- Page 18 and 19: 18 V/113, 25. rujna 2,,3.komentarSl
- Page 20 and 21: 20 V/113, 25. rujna 2,,3.vizualna k
- Page 22 and 23: 22 V/113, 25. rujna 2,,3.novi medij
- Page 24 and 25: 24 V/113, 25. rujna 2,,3.novi medij
- Page 26 and 27: V/113, 25. rujna 2,,3.25novi mediji
- Page 28 and 29: V/113, 25. rujna 2,,3.27novi mediji
- Page 30 and 31: V/113, 25. rujna 2,,3.29vizualna ku
- Page 32 and 33: V/113, 25. rujna 2,,3.31vizualna ku
- Page 34 and 35: V/113, 25. rujna 2,,3.33arhitektura
- Page 36 and 37: V/113, 25. rujna 2,,3.35glazbaPrič
- Page 38 and 39: V/113, 25. rujna 2,,3.37u prvom lic
- Page 40 and 41: V/113, 25. rujna 2,,3.39kritikaPano
- Page 42 and 43: V/113, 25. rujna 2,,3.41kritikavanj
- Page 44 and 45: V/113, 25. rujna 2,,3.43animal port
- Page 48 and 49: V/113, 25. rujna 2,,3.47queer porta