11.07.2015 Views

novi mediji u umjetnosti i edukaciji - Zarez

novi mediji u umjetnosti i edukaciji - Zarez

novi mediji u umjetnosti i edukaciji - Zarez

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

16 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorMilenaMarkovićO paviljonima, šinama i psimavoja prva vrlo uspješnadrama Paviljoni zapravoje diplomski rad?– Da, to je bio moj diplomskirad. Napisala samih 1997., a postavljena je tek2000. Ta je predstava gostovalau Beèu i to kao jedna odnajboljih drama s podruèjabivše Jugoslavije. Drama seustvari zove Paviljoni ili Kudaidem, odakle dolazim i šta ima zaveèeru, što je moja zezaèinana Kanta, a razlièiti rediteljisu to razlièito videli. Nekoje to video kao metaforu komunizma,neko kao metaforujednog zatvorenog društva uvreme Miloševiæa i sve su tobile dobre predstave, ali mete politièke teme i nisu tolikomotivisale. U Paviljonima samse u suštini bavila porodiènimpatologijama, odnosima, rasturenimljubavima, nesporazumimakoji se odvijaju unutarjedne male zajednice gdeljudi žive jedan pored drugogi ne znaju šta se kome dešava.Sve to dovodi do katastrofena mikroplanu koja bi trebalada upuæuje na makroplan.Najbitnija mi je bila socijalnadimenzija jer to je jedinopravo pitanje. Svako politièkoje po meni ili folirantsko ilioportunistièko. Pre toga samuglavnom pisala bajke, što jeverovatno bila neka vrsta mogeskapizma, i to bizarne bajkeza odrasle, i takozvana žanrovskascenarija. U taj tekstsam prvi put izlila neko svojeoseæanje sveta, pa verovatnoi klaustrofobiju. On je pretpostavljamprilièno ljut, èakneosvešæeno ljut u odnosu naneke moje kasnije tekstovekoji su svesno ljuti. Bez nekemitomanije u svoju sam literaturuuvela propale likove izsvoje generacije koji su, naprimer,narkomani jer ovde jeu to vreme heroin bio stvarnoneverovatno jeftin i postojaoje velik problem s drogom.Time sam pokušala da se bavimna neki pravi naèin, bezmoraliziranja i mitomanijeundergorund manekena kojipopiju prvo pivo s dvadesetpetpa dožive metanoju.Jedan èuveni narkos iz Nišakad smo ga kao deca pitali: Jeli, a kakav je taj dop?, rekaoje: Mnogo je dobar, nemoj daprobaš. To je aspekat koji svizaboravljaju...Jer šine su život samU Paviljonima sam prikazalanekoliko generacija ljudikoji su potpuno izgubljeni unekom zatvorenom sistemu.Pri tome, ne mislim nužnou politièkom smislu poštoje ta prièa raðena na raznimmestima i moglo bi da se radio bilo kom predgraðu na ovojplaneti. Takoðer sam priliènoozbiljno tu uvela i žargon, neiz neke urbane mitomanije,nego iz poetskih, artificijelnihrazloga. Žargon i psovke su mislužili kao inicijalna kapislau odreðenim momentima,ritmièki mi je dosta znaèilo dase u odreðenom momentu nataj naèin podcrta situacija. Uzto sam i jezièki frik, omiljenipisci su mi izmeðu ostalih biliRabelaise, Villon i uvek samse divila ljudima koji su se izhumanistièkih razloga prihvatalidruštvenog licemerja. Neshvatam sebe toliko ozbiljno,ali bilo mi je prilièno zanimljivoda uvedem psovke uteatar. Meðutim, tu isto možeda nastane problem, poštose to svidi mladim glumcimapa preterano psuju i onda togubi svoju prvobitnu namenu.Gospoda Marija Crnobori najednoj od proba moje drugepredstave Šine rekla mi je:Sine mnogo ti je dobar tekst,ali od tolko kurèeva raspadnese scena. Ovde vlada teatarprvenstveno besnog glumca,ima jako puno improvizacija,što u ovom sluèaju može dabude i prilièno nezgodan štosjer se preterivanjem rasturametrika.Reci mi malo više o tojdrugoj predstavi.– Moj drugi tekstŠine takoðer ima podnaslov:Jer šine su život sam.Inaèe imam problem snaslovima i obièno prvosmislim podnaslov. Šinese prvobitno zvalo Bognas pogledo, ali to sampisala da bi konkurisalaza radionicu Royal CourtPozorišta u Londonu, i,pošto anglosaksonci zato Bog nas pogledo nemajuadekvatnu frazu, skratilasam stvar u Šine. Upredstavi zapravo nemanikakvih šina sem što sušine stvar iz neke mojeliène mitologije koja mevezuje za mesto gde samodrasla, za blokove, zapredgraðe. Inaèe, Šine(Tracks ) su i naslov pesmebenda Gary Nymanand The Tubeway Armykoja me na neku foruuvek podseæala na neštošto je trebalo da bude,ali nije bilo i u tom smisluna neka dešavanja naovim prostorima kakosam ih ja reflektovala.Pesma je morbidnosentimentalna. Glavnilikovi u drami su Debil,Karlo NikolićBeogradska dramskaspisateljica i pjesnikinjagovori o svojim dramama izbirkama pjesama, kazalištui komercijalizaciji <strong>umjetnosti</strong>,jednoj propaloj generaciji iizravnosti poetskog jezikaBez nekemitomanije u svojusam literaturuuvela propale likoveiz svoje generacijeJunak i Gadni a postoje dvalika, Domorodac i Pecaroškoji su mala preslikana slika uogledalu Junaka i Gadnog. Tuje i Rupica – ženski lik koji sepojavljuje od poèetka do krajaa svaki put je drugaèiji, izdruge sredine i s drugom biografijom.To su zapravo prièeo deset godina života Debila,Junaka i Gadnog pre rata,posle rata i za vreme rata. Oniu toku svog puta sreæu raznedevojèice, žene i devojke i usvakoj je sceni “pušten zli duhiz boce.” Svaki od likova imajasan background u psihološkomsmislu i u smislu onogšto donosi na sceni, ali tomože da bude bilo tko i bilokoja situacija.Relativiziranje mitova ikolektivnih istinaU kom smislu je to poigravanjestereotipima?– To jeste poigravanje stereotipirna,ali ne nadmoæno.Bitno je samo da je to prièao nevinima koji su u odreðenomsmislu izmanipulisani ikoji su izgubili deset godinasvog života. Tako da se nakraju predstave svi nalaze uraju koji je, naravno, totalnokretenski. U tom tekstu sesmenjuje poetski realizam iapsurd i u principu se èestopoigravam i sa žanrovimajer mislim da jeto jedini naèin na kojimogu da se obrade takopipave teme. Obradilasam ih skroz iskreno.Sve svoje junake volim,tu nema zezanja.Tu nema: On je gadanjer je ubio, to mi nijedramski interesantno.Gadni se samo pravigadan, Junak nije junak,Debil ustvari nije debil,a Rupica je žrtva poštoje žensko. Bez nekogvelikog ideološkog iliaktivistièkog ženskogpristupa generalno mislimda u svim takvimdešavanjima najvišestradaju žene i deca.Tako da sam u svakojsceni pokazala da naneki naèin žena stradaèak i kada je negativanlik. Par puta sam gledalato s publikom. U jednojsceni postoji bizarna ivièna naznaka ljubavneprièe koja je možda moglada bude da se nijedesio rat, i spominje sekoncert Stranglersa uBeogradu. Na to ljudizaplaèu. Gaðala sam namnoge stvari, ali tu sampogodila i neku generacijskuprièu, to da je u momgradu u to vreme bilo neverovatnomnogo koncerata, neverovatnomnogo dešavanja, dasu tu dolazili ljudi, družili se,zaljubljivali, a kasnije su jednina druge pucali. U suštini nevolim pamflete, ne volim objašnjavanja,ne volim izjašnjavanja,to su onako vrlo sitneljudske prièe. Kao: “Eto, da sidošla možda bi bilo drukèije.”U Šinama dovodim u pitanjemnoge stvari. Relativizujemnacionalne mitove, stereotipe,nema konkretnih lokacija niimena, to može da se dešavabilo gde. Relativizujem sveosim mladosti, ljubavi i smrtii to sam namerno uradila jerme strašno nervira taj štos kojije u kinematografiji krenuood Tarantina. On relativizujenasilje, smrt i odnose meðuljudima. Svesno sam krenulatim tragom da prevarim, pa daonda ubodem, ali ne na efekatnego na emociju. Izuzetno nevolim Tarantina i celu tu spotovsku,u suštini puritansku,estetiku. U Beogradu je Šinerežirao Slobodan Unkovski a uPoljskoj Rafal Sabara.Katul, moj suvremenikSpomenula si pjesmu Tracks.Koliku je ulogu u tvom formiranjuodigrala glnzba?– Veliku. Ljudi kojima samnajviše verovala kad sam bilamala su Joe Strummer i JelloBiafra. Biafra me razoèarao,Strummer nije. To je jedinasocijalna i politièka opcija kojami je u to vreme ulazila u mozak,jedino to me zanimalo.Pistolse nisam volela, zato štosu mi bili benigni. God save thequeen and the fascist regime ništane znaèi jer to nije taèno, to ještos. Strummerovi tekstovi supotpuno druga prièa. Ili kadèuješ Tin Soldiers od Stiff LittleFingers. U toj muzici imašsamo princip pravde i humanosti,ljudskosti u nekom smislu.Jedino to mi je bilo bitnoi zato nisam nasedala ni nakvazidisidentsku ni na nacionalistièkuni na prozapadnu ilibilo koju drugu ideološku prièu.To sam nauèila iz muzike.Moji omiljeni hrvatski bendovibili su Messerschmidt,KUD Idijoti i Satan Panonski.Uz Satana sam izuzetno volelajoš jednu figuru iz Vinkovaca– Dubravka Matakoviæa.Nabavljala sam njegove striptable i to smo u srednjoj školiobožavali . . .Povlače se paralele izmeđutvog rada i takozvanog teatrakrvi i sperme, koji je krenuou Britaniji. Misliš li da to imaveze jedno s drugim?

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!