novi mediji u umjetnosti i edukaciji - Zarez

V/113, 25. rujna 2,,3.41kritikavanja psihoanalize. S druge strane,njegovo ga re-afirmiranje teorije živogarada – u opreci prema sablasnoj logici kojajednako upravlja uèincima virtualnosti,simulakruma, “rada tugovanja”, fantoma,utvare – približava teorijama vrsnogbrehtijanca, Darka Suvina. Nije višenikakva tajna da je svijetu loše... da jeslika mraèna... reklo bi se èak i crna.Parafraziranje Derridaova opisa stanjastvari dovodi nas do nepobitne èinjeniènostinejednakosti država pred zakonomi hegemonije odreðenih država nad vojnommoæi u službi meðunarodnog prava, èegasmo svjedoci u galopirajuæoj razmjeniinformacija, ne više iz dana u dan, negoiz sata u sat. Unutar tog društvenopovijesnoiskrivljenog obzora, Derridatraži moguænost Nove Internacionale,koja bi raskrinkala granice sveprisutnogdiskursa o ljudskim pravima, prikazujuæiga licemjernim i posve nedostatnim,odnosno neprimjerenim za interpretacijusvijeta u kojemu živimo.Postoji više od jednoga Marxa. Imaviše Marxovih duhova i njime nadahnutihdiskursa, koji i ne moraju bitinužno nazvani marksistièki ili marksovski.Bitna stvar u svijetu u kojemu vladajuIstrošenosti (naziv 3. poglavlja)... koji jeout of joint... u kojemu vlada bezdobnost– jest da se obnovi impuls svakovrsnogkritièkoga pristupa svijetu. Marxovonasljeðe jednog èovjeka koji za sebetvrdi da nije marksist oèituje se upravou onome što se naziva radikalna kritika.Postupak je to spreman na vlastitusamokritiku... Sebekritiku. Derridaovadekonstrukcija svojevrsna je sebekritikatradicije Zapadne filozofije, osebujna“perestrojka” unutar filozofije.U mesijanskoj eshatologiji, što jeon slijedi na tragu Marxa, ideja pravderazlikuje se od formalnog prava, nakoju se inherentno poziva svako, nazovi,brigovanje za ljudska prava. To je“brigovanje” koliko gordo toliko i isprazno.U današnjem svjetskom poretku,odnosno na svjetskom tržištu, gdje secijela jedna masa èovjeèanstva drži podjarmom i u novome obliku robovanja– Derrida ponovno priziva odgovornost.Ponovno priziva rad tugovanja zbog neostvarenjaciljeva demokracije. To se,pak, pretvara u stanje duga, koje stalnomora provocirati na izmjenu samoprouzroèenogtraumatiènog stanja u kojemsmo se zatekli.Društvenost sablastiU ime revolucije (naziv 4. poglavlja)Derrida staje na dvostruke barikade:obrane sablasti komunizma, koji uvijektek treba doæi, te obrane i sablastidemokracije, koja jednako tako jošnije doživjela svoje pravo utjelovljenjeu svijetu u kojem živimo. Kada želipomalo i kritizirati Marxa za njegovoteorijsko distanciranje duha od sablasti,Derrida to èini na izrazito lucidannaèin. Ali izmeðu duha i sablasti, izmeðutragedije i komedije, izmeðu revolucije utijeku i onoga što se smješta u parodiju postojisamo razlika u vremenu izmeðu dvijumaski. Revolucija, odnosno komunizam,kao u krajnjoj liniji i demokracija, uvijektek treba doæi. Naravno, ovo ne trebapresložiti u lošu beskonaènost nikadaostvarivog postulata, nego u asimptotskopribližavanje ideji pravednostikroz sablasno i duhovito okrepljivanjeustajalih diskursa o krajevima povijesti,filozofije... èovjeka.Derrida ustrajava na društvenostisablasti, koja je od prvog trenutka angažiranau konkurenciji ili ratu. Kadatomu ne bi bilo tako, ne bi postojaoni socius: ni sukob, ni želja, ni ljubav, aniti mir koji bi mogao opstati. Derrida,dakle, Marxu donekle zamjera naizmicanju od navlastito uspostavljeneukletologije iz Komunistièkog Manifesta.Marxova ontologija duha i sama je naneki naèin odagnavanje sablasti kojamu je pak bila potrebna da bi uspostaviosvoju radikalnu kritiku. Bez tesablasti (komunizma, pravednosti...neèiste “neèiste” savjesti) on sam nebi mogao uspostaviti svoje teorije – nionu fetišizma robe, a ni onu o ideologijivladajuæih klasa. U doba diferencijalnogširenja tekhné, tehno-znanostiili tele-tehnologije, Derrida misli dau kapitalizmu Marxova doba, …(on) idalje želi svoju kritiku ili svoj egzorcizam sablasnogsimulakruma utemeljiti na ontologiji.No, unatoè tomu, Marxovo namnasljeðe govori da bez njega ne bi bilone samo dekonstrukcije, nego i iskonskeborbe i težnje za pravednošæu, unajdubljem smislu tog pojma, onkrajprava, etièkih postulata i apstraktnemoralnosti. Jer, nasuprot komercijalnoeksploatiranom, ustvari sasvim ispraznoteleologijski uspostavljenom sveprisutnomneoliberalistièkom diskursu:...nikada u povijesti zemlje i èovjeèanstvanasilje, nejednakost, društvena iskljuèenost,glad, pa dakle i ekonomska opresija nisu pogaðalitoliko ljudskih biæa. Derrida iskazujesamo ono što svi znamo, ali o èemunajèešæe oportunistièki šutimo, ako sene radi izravno o našoj, toliko dragocjenojkoži. Ne mora se on braniti danije marksist, nego se mi moramo dubokozabrinuti što nenasilno toleriramo svijet ukojemu se nasilje prema takvim opredijeljenimasmatra normalnim, èak i moralno-etièkisasvim prihvatljivim. Svatko tko se neangažira protiv ovoga osebujnog fenomenološkogopsjenarstva (naziv 5. poglavlja),zabija glavu u pijesak i jednako je krivpred svijetom u kojem obitava. Jedinošto svezigledno toga mogu, barem umoje navlastito ime, reæi jest:Mea culpa, mea maxima culpa!Duševna ubojstva za po domaBoris BeckMoralni zlostavljači su perverzneosobe koje stvaraju nejasne situacije,odbijaju odgovornost, iskorištavajunaivnost žrtve i parazitiraju nanjezinoj vitalnost i primjenjujubezbroj drugih finesa – da bi vasuništili i stekli ugled i moć na vašračun, da bi vladali i prikrili svojunesposobnost, u prvom redunesposobnost da išta osjećajuMarie-France Hirigoyen, Moralnozlostavljanje: perverzno nasilje usvakodnevici; preveo s francuskogaBožidar Petrač, AGM, Zagreb 2003.ko ste ikad doživjeli da se sve štokažete može (i hoæe) upotrijebitiprotiv vas, onda znate o èemugovorim. Rijeè je o smrtonosnoj igri kojapoèinje tako da vas netko ne pozdravlja,ne pita za mišljenje i odluèuje umjestovas. Agresija je suptilna, opipljivih tragovanema, svjedoci neæe potvrditi da jenasilja uopæe bilo. Moralni zlostavljaèiprekidaju razgovore, stvaraju nejasnesituacije, odbijaju odgovornost i primjenjujubezbroj drugih finesa – da bi vasuništili i stekli ugled i moæ na vaš raèun.Za duševno ubojstvo – ni više ni manje– kljuèan je prekid iskrene komunikacijejer žrtvu tako spreèava da misli ireagira, a još i poveæava osjeæaj krivnje.Umjesto toga nastupaju izvrtanje rijeèi,laganje, sarkazam, poruga, prezir i paradoks(kao kad izmrcvarena žena kažeda æe otiæi, a muž joj govori da je voli).Zlostavljaè voli i glumiti žrtvu: kada sumediji otkrili da naš veleposlanik tuèeženu, on je sebe prikazao kao žrtvumedija!Perverzni žele kontroluMarie-France Hirigoyen zlostavljaèenaziva jednostavno perverznim osobama.Kao psihijatru i psihoanalitièaru, sdugom praksom obiteljske psihoterapije,jasno joj je da se perverzne osobenasiljem brane od vlastitih psihoza idepresija. No knjigu je napisala o teroriziranima.Ako je perverzan braènidrug, reæi æe da ne zna ništa o tome, dau ovom trenutku ne može dati više, daste krivi vi, da se ne može sve riješiti, daga tjerate od sebe i da nema o tome štoreæi. Ako su perverzni roditelji, govoreda ste im uništili mladost, da zbog vasnisu studirali, da ste majci razderaliutrobu, da ih ne poštujete i da ste premanjima neiskreni. Ako su perverznikolege na poslu, uzdišu, gledaju u pod,ogovaraju vas, iskljuèuju i izoliraju. Akoje perverzan šef, ne želi s vama razgovarati,daje proturjeène naloge, pretrpavavas poslovima, prisvaja vaša postignuæa,okrivljuje vas bez razloga, kopa vam posmeæu ili kompjutoru nakon što odetedoma. Perverzni hoæe samo jedno: kontrolu.Naš veleposlanik nije samo tukaoženu, on joj je propisivao i kako da palisvjetlo i kako da spušta èašu na stol.Žrtva isprva izbjegava sukob da nedoðe do prekida odnosa (jer žrtva volisupružnika, poštuje roditelje, treba posao).No dok su u prvoj fazi žrtve samoparalizirane, u drugoj budu uništene.Buduæi da nastrani nikad ne napuštajuplijen, žrtva se prije ili poslije pobuni.Njezin otpor razotkriva nastranu strategiju.Èim je žrtva pokazala osjeæaje,treba je ušutkati, a za to služe uvrede,poniženja i ismijavanje. Nasilnik nijelacanovski zaljubljen u mržnju, on žudiza tuðim duševnim dobrima, on seboji da ih neæe uspjeti oteti, on osjeæaèistu mržnju. Tu mržnju zlostavljaèprojicira u žrtvu i u njoj vidi sebe, kaou ogledalu: razorno, nasilno i opasnoèudovište. Buduæi da nasilnik smatra dažrtva ionako zaslužuje da je se maltretira,svako odbijanje žrtve da se i daljeponaša kao predmet djeluje mu opasno.Veleposlanik je na kraju oteo supruzivlastito dijete, s pištoljem u džepu!Žrtve nisu mazohistiZlostavljaèima ide više toga naruku. Društvo cijeni uspjeh, a moralnobeskrupulozni obièno budu uspješni(veleposlanik je bio i tajnik uglednogdruštva). Svoju indiferentnost nazivamotolerancijom, a zlostavljaèi imaju èestopodršku (ugledno društvo podržalo jesvog tajnika). No najgori je mit – kojiMarie-France Hirigoyen žestoko napadai za njega okrivljuje psihoanalizu – da ježrtva sama kriva za svoje patnje. Zbilja:zašto zlostavljani braèni drugovi trpezlostavljaèa, zašto djeca traže roditeljakoji ih je odbacio, zašto izmuèeni zaposlenicii dalje rade? Nisu mazohisti,tvrdi Hirigoyen, oni su žrtve sluèajno,samo zato što ih je nasilnik izabrao. Svimi imamo male mazohistièke i depresivnenapukline po sebi, a perverzne ihosobe vješto koriste, poput alpinista, danam se popnu na glavu. Iskorištavajunaivnost žrtve i parazitiraju na njezinojvitalnost – samo da bi vladali i prikrilisvoju nesposobnost, u prvom redu nesposobnostda išta osjeæaju. A to mogujer žrtve imaju negativnu sliku o sebi(žrtva je prvo èula da nije ni za što, aonda je u to i povjerovala).Zlostavljaèi, kao i igraèi Erica Berna,tako postavljaju igru da ste vi uvijekkrivi. Žrtva osjeæa zbunjenost, sumnju,krivnju, stres, strah, osamljenost, tjeskobu,psihosomatske poremeæaje,depresiju. Buduæi da perverzne osobei ne pomišljaju da se ne mora lagati,sve što im kažete smatraju lažima.Razgovor zato s njima nema smisla– od njih se jednostavno treba odvojiti.No za pobunu žrtva treba podrškuizvana – i to je opomena svima namakoji mirno gledamo kako se ljude maltretira.Kada izaðe iz perverznog odnosa,a to je kljuèan dokaz Marie-FranceHirigoyen za njezinu nedužnost, žrtvaosjeæa samo olakšanje – napokon možeslobodno disati. No još mora proèitatiovu knjigu da se uvjeri kako ipak to nijesve samo umislila.