novi mediji u umjetnosti i edukaciji - Zarez

38 V/113, 25. rujna 2,,3.film - književnostSati prije smrtiLjiljana Ina GjurgjanFasciniran otvorenosti V. Woolf premaživotu, sposobnosti da ga razumije i upijeu njegovoj senzualnoj neposrednosti,kroz ljepotu zvukova, mirisa i boja, što jekarakteristika ženskog rukopisa, baremu okviru tradicije engleskoga romana,Cunningham se ne prestaje pitati kakoje moguće da netko tko tako dubokoproživljava život, tko ga može osjetiti usvoj njegovoj iskustvenoj punini, na krajudigne ruku na sebeSati, režija Stephen Daldry, glavne uloge MerylStreep, Julianne Moore, Nicole Kidman (2002.),prema romanu Michaela Cunninghama Sati;s engleskoga prevela Blanka Pečnik-Kroflin,Algoritam, Zagreb, 2002.a roman Sati Michael Cunninghamdobio je 1999. godine Pulitzerovunagradu i PEN/Faulknerovunagradu. No, pravu slavu roman æedoživjeti tek filmskim uprizorenjem urežiji Stephena Daldryja, u adaptacijiDavida Harea, s Nicole Kidman u uloziVirginije Woolf (za koju je dobila Oscara),Meryl Streep u ulozi Clarisse Dallowayte Julianne Moore u ulozi Laure Brown.Koncentriran na likove i njihovu borbuizmeðu erosa i tanatosa film je dobrodošlapromjena u standardnoj filmskojprodukciji. No, ono što ga èini posebnozanimljivim, èinjenica je da film nastajekao posljednja faza složene rodne rekodifikacije,koja ne bi bila strana VirginijiWoolf, autorici sklonoj eksperimentiranjugranicama muško/ženskoga identiteta(na primjer u romanu Orlando). Naime,Daldryjev film, u kojem dominiraju triženska lika, ali scenarij i režiju potpisujumuški autori, temelji se na romanu Sati,poteklom takoðer iz pera muškog autora.No, Cunninghamov roman veæ naslovomsugerira metatekstualnu (predložnu)vezu s romanom Virginije Woolf GospoðaDalloway, èiji je radni naslov bio Sati.Neobična rodna perspektivaCunninghamov se roman sastoji odtriju paralelnih prièa – jedne o stvarnomliku (lik V. Woolf) te dviju o fiktivnimlikovima. Prvi od njih, lik Clarisse (telikovi vezani uz nju, suprug Richard,ljubavnica Sally i kæer Elizabeth, kao ielementi samog fabularnog zapleta), inaèicesu romana V. Woolf Gospoða Dalloway.Treæi lik, gospoðu Brown, Cunninghampridodaje likovima u svom romanu (asamo ime vjerojatno aludira na jedan esejV. Woolf, u kojem ona tako naziva lik obiènežene, prisutne svuda oko nas), dok seprièa vjerojatno referira na pripovijetkuDoris Lessing, Soba br. 19. Imamo tako situacijudosta neobiènu za rodne odnose,èak i u suvremenoj književnosti, jer èešæaje i obiènija pojava da ženske autoricesubvertiraju ili kanonske pisce i njihovestereotipe, ili propituju neka mjesta izdjela svojihprethodnica.No, iz razlogai brojnosti iidejnosti, rijetkoje, gotovobez presedana(ako izuzmemožanrovskaèitanja tekstovapoputFrankensteinaMary Shelley)da imamo muškureinskripcijuženskogteksta, i to vjerojatno najpoznatijeg romananajslavnije engleske autorice dvadesetogstoljeæa. Ono što je karakteristièno zanjezinu narativnu metodu je defabulacijai tzv. tuneliranje, dakle opis procesa svijesti(prisjeæanja, razmišljanja, asocijacije potaknutetrenutaènim osjetilnim poticajima,na primjer nekim zvukom ili mirisom).Takva naracija, koja se približava poeziji(jer prikazuje stanja svijesti, a ne dogaðajei interakciju meðu likovima) dodatnaje poteškoæa pri prenošenju u filmskimedij.Film se temelji na prièi o jednomdanu u životima triju žena, a svaka se odtih prièa dogaða u drugom desetljeæu.Tako prièu o Virginiji Woolf, ukljuèujuæii njezino samoubojstvo, redatelj smještavau razdoblje dvadesetih. (Meðutim,sama Virginija, nakon dvaju sloma živaca,izazvanih smræu svakog od roditelja,udajom za Leonarda Woolfa ulazi u stabilnijerazdoblje, koje traje sve do poèetkaDrugoga svjetskog rata. Nesposobnapodnijeti rastuæu ratnu nervozu, uzbunei bombardiranja, plašeæi se novog slomaživaca, Virginija se tek 1941. utapa urijeci Ouse.)Reinskripcija GospođeDallowayNastao kao svojevrstan hommageVirginiji Woolf, Cunninghamov roman uprvom je redu reinskripcija njezina romanaGospoða Dalloway. No, Cunninghamradnju smješta u drugi prostor i drugovrijeme. Roman V. Woolf dogaða se uLondonu odmah nakon Prvoga svjetskograta, u njegovu najotmjenijem dijelu, spogledom na Big Ben. Dok Clarissa idekupiti cvijeæe za primanje koje pripremate veèeri, prisjeæa se dogaðaja jednogdavnog ljeta, kada se odluèila udati zaRicharda, napustiti Petera. Ipak, najdomljivijidogaðaj tog ljeta bio je kratakpoljubac, koji joj je dala Sally. Svi oni teæe se veèeri ponovno naæi na primanju.Jedan od gostiju bit æe i psihijatar, kojemse pacijent upravo ubio. Sve to navodiClarissu na razmišljanje o smislu života, osamoubojstvu, o psihijatrima koji prisiljujudušu, o slobodi izbora. No, nakon trenutkamelankolije, ona se vraæa svojim gostima,sretna što je zabava uspjela, sretnašto je tu.Cunningham radnju prebacuje u NewYork potkraj dvadesetog stoljeæa, u svijetumjetnika i nakladnika – obièniji ružnijii odbojniji od onoga Virginije Woolf.Clarissa, Richardova žena, nije više sRichardom (zato se sada i zove Vaughan),nego je u vezi sa Sally. Ipak,ona te veèeri priprema primanjeu povodu nagrade koju jeRichard dobio za svoje pjesništvo.No, Richard, obolio odAIDS-a, izmuèen i frustriranbolešæu, poèini samoubojstvo(na naèin na koji æe to uèinitiSeptimus u romanu V. Woolf).Primanje tako prerasta u karmine.Dolazi i gospoða Brown,lik koji Cunningham uvodi uroman, a za koju se na krajuispostavlja da je Richardovamajka i njegova kobna sudbina,jer ostavivši njega i muža, dokje on još bio dijete, ona mu je obilježilaživot.Zov sobe br. 19Gospoða Brown treæi je dominantanlik Daldryjeva filma,kao i Cunninghamova romana.Intertekstualno, èini se da se koncepcijalika oslanja na još jednu žensku spisateljicu,Doris Lessing, i njezinu antologijskuprièu Soba br. 19. U toj prièi, Susan, kojase udala iz ljubavi, ali promišljeno, ušavšiu zajednicu dvoje ravnopravnih partnera,èiji se brak temelji na razboritosti iinteligenciji, sada kada ostaje kod kuæe sdjecom, dok muž odlazi na posao, postajesve nesposobnija ovladati iracionalnimdijelom svoje prirode. Kako o tome nemože razgovarati s mužem, povlaèi sesve više u sebe, gubi moguænost komunikacije,te na kraju poèini samoubojstvo.Lik gospoðe Brown slièan je Susaninomu svojoj shizofrenosti. Poput Susan igospoða Brown je sretna žena premastandardnim mjerilima – ima materijalnusigurnost, muža i sina koji je obožavaju.Za to im je zahvalna, i trudi se biti dobrasupruga i majka. No, ona im u potpunostine pripada. Dio nje ostat æe uvijek drugdje,u sobi u kojoj èita Gospoðu Dalloway.No, taj roman ne smijemo shvatiti kaoštivo koje zavodi, koje stvara iluzije i vodiu smrt (kao što æe to biti efekt ljubavnihprièa koje zavode Emmu Bovary). RomanVirginije Woolf metonimija je za jedanparalelni svijet kojem gospoða Brownteži, i kojemu æe se, othrvavši se zovusobe br. 19 (porivu za samoubojstvom),ali ostavivši muža i dijete, na kraju i prikloniti.To nije svijet iluzija. To je svijetu kojom je ženi ostavljeno da bude onošto je, bez prisile da bude ono što društvood nje oèekuje – brižna majka i supruga,strastvena partnerica.Potraga za osobnom sreæom, koja serealizira ne kao lawrenceovska ekstaza,veæ kao suptilno uranjanje u svijet kojinas okružuje, radovanje malim obiènimstvarima, danu koji se jutrom otvara usvojoj senzualnoj punini, ljudskom dodiru,stvarnom i metafizièkom, osobina jezajednièka svim trima ženama. Upravota osobina vjerojatno je ono što navodiCunninghama da posegne za romanomVirginije Woolf. Fasciniran njezinomotvorenosti prema životu, sposobnosti daga razumije i upije u njegovoj senzualnojneposrednosti, kroz ljepotu zvukova,mirisa i boja, što je karakteristika ženskogrukopisa, barem u okviru tradicijeengleskoga romana (samoj Virginiji Woolfnajbliži je bio Marcel Proust, i èitati ga,predstavljalo je za nju, posebno iskustvo),Cunningham se ne prestaje pitati kakoje moguæe da netko tko tako dubokoproživljava život, tko ga može osjetiti usvoj njegovoj iskustvenoj punini, na krajudigne ruku na sebe. No, roman oklijevaodgovoriti na to pitanje. Iako prikazuje ismrt same Virginije Woolf i Richardovusmrt, roman ipak slavi život, našu sposobnostda ga uhvatimo u njegovoj punini“jedan sat tu i tamo, kada nam se, usprkosnepovoljnim okolnostima i oèekivanjima,èini da se naši životi naglo otvarajui pružaju nam sve o èemu smo ikad sanjali”(Sati, str. 178).Nelagoda i hladnoća filmskeadaptacijeFilm, u skladu sa suvremenomholivudskom estetikom, mraèniji je inelagodniji, okrenut temi smrti dalekoviše nego afirmaciji životnosti. Interijerii eksterijeri, iako izvrsno usklaðeni slikovima, još više potièu dojam nelagodeili svojom ružnoæom (prostori u kojimase kreæe Clarissa) ili kièem (gospoðaBrown) ili hladnoæom (Virginija). U prikazuove potonje, èini se da je film i inaèepromašio te da ova posljednja (Daldryjevai Hareova) muška reinterpretacija ženskoglika, unatoè Oscaru, nije uspjela. Ovaneurotièna, ishitrena žena, nepredvidivihpoteza, nervoznih kretnji, daleko je odsvijeta same Virginije Woolf koji odišeprofinjenošæu, stilom i elegancijom.Autorima bi, a i onima koji su dodjeljivaliOscara, možda bilo koristilo da su pozornijepogledali izvrsnu režiju i glumuu filmu Gospoða Dalloway iz 1998. kojije u režiji Marleen Gorris, s VanessomRedgrave u naslovnoj ulozi, bez senzacionalnihautorskih zahvata u tkivo teksta,sugestivno i vjerno doèarao likove i atmosferuromana Virginije Woolf.Češko kinoTjedan češkog filma u Kinoteci, od 22.do 28. rujna 2003.,Zagreborganizaciji VeleposlanstvaRepublike Èeške u Hrvatskoji Zagreb filma, od 22. do 28.rujna u Kinoteci se održava Devetitjedan èeškog filma, u sklopu kojegæe se prikazati sedam filmovanovije èeške produkcije. Tjedanèeškog filma otvorio je 22. rujna filmBablje ljeto (2001.), tužna komedijaVladimira Michaleka o prijateljstvudvojice umirovljenika, koji se naizmaku života zabavljaju radeæipomalo neukusne šale. U utorakje prikazana komedija Hvala nasvakom novom jutru (1993.), gorkaautobiografija scenaristice HalinePawlovske. Film Vožnja (1994.),prikazan u srijedu, niskobudžetni jeroad-movie oskarovca Jana Sveraka,koji poèiva na jednostavnom zapletuo automobilskom izletu dvojiceprijatelja po južnoèeškim selima, tenjihovu susretu s autostopisticomkoju progoni ljubomorni ljubavnik.U èetvrtak, 25. rujna, na rasporeduje Indijansko ljeto (1995.), filmo djevojaèkoj preobrazbi, prvijenacredatelja Saše Gedeona, koji je nadahnutèeškim filmovima iz šezdesetih.Dan kasnije prikazuje se filmŽrtve i ubojice iz 2000., psihološkastudija incestuozne veze brata isestre koji se ne uspijevaju osloboditisvoje ljubavne ovisnosti. FilmKula od speeda iz 2002. prati Jakuba injegova prijatelja koji istražuju smrtJakubove prijateljice iz djetinjstva.Radnja filma i viðenje svijeta obilježenisu djelovanjem droga, pod èijimsu utjecajem glavni junaci veæinufilma.Godina ðavola iz 2002. PetraZelenke zatvara Tjedan èeškogfilma. To je film o glazbenicima ukojem se miješaju stvarnost i mašta,i u kojem anðeli pomažu ljudima daèuju melodije skrivene u njima.