novi mediji u umjetnosti i edukaciji - Zarez

V/113, 25. rujna 2,,3.9razgovorstvaralaštvo... pa nije li i to jedanod dokaza da ne možete bezkazališta?– Imate pravo, najvažniji sumi ljudi. Ja se jako vežem uzljude i mislim da je to važno uumjetnosti. I to ne bilo kojojumjetnosti, nego baš u teatru.Važno mi je s ljudima uspostavitipovjerenje, prijateljstvo,blagost, meðusobno poštovanje,razumijevanje. To mi jenajvažnije u teatru. I uvijekmi je bilo na prvom mjestu.Koliko se razlikuje Akter,dakle vaša kazališna družina izosamdesetih, od Teatra Ulysses?– Bitno se razlikuju. Jer kadsmo radili Akter, bili smo zaistau jednoj vrsti dobrovoljnogazila, odabranog prema vlastitojsavjesti, u periodu koji jebio dosta dug: tri godine smotoliko radili da smo praktièkiživjeli zajedno. Jednu predstavusmo radili po godinudana, recimo Sovu, s dramaturgomVjeranom Zuppom.Radilo se do kraja studiozno.To je baš primjer zajedništva:meðu nama je vladalo dubokopoštovanje i duboko prijateljstvo.Potpuno povjerenje. Mismo prešli i onu posljednjugranicu... teško je to imenovati..ali evo: perceptivnogprepoznavanja. Pokušali smou takav rad uvesti i mladeglumce. Kad danas, sa èitavimsvojim izvedbenim i receptivnimteatarskim iskustvom,pogledam što smo napravili,onda mi je jasno da je Sovabila daleko, daleko ispred svogvremena i tadašnjeg gradskogukusa. Ta je predstava jurilasnažno naprijed, u neko dobakoje se tada u širem kontekstunije ni slutilo. No imalaje i sljedbenike, ljude kojesu je prepoznali, a dobila jeèak i dvije nagrade na festivalima.Nikada poslije nisampokušao ponovno raditi takvuvrstu teatra. Jer, to je kazalištejedna vrsta majstorskeklase koja zahtijeva èitavogèovjeka, nekoga tko æe pristatipovuæi druge ljude, pristatina ulogu lidera, jezgre, osobekoja apsolutno posveæeno,s punom koncentracijom,stoji iza svakog projekta. Itada me u toj ulozi lidera, amorate znati da je Akter biomoj drugi dom, sprjeèavalaindividualna karijera, èinjenicada sam paralelno snimaofilmove ili radio neke drugepredstave u èijim sam podjelamabio. Akter nije imaonikakve društvene potpore,išlo se na stopostotni entuzijazami amaterizam, a radilose u jednom dosta mraènompolitièkom vremenu. Ne generaliziramsada Jugoslavijukao nešto apriorno negativno,jer je ta država svakako imalai mnogo dobrih strana. Ali kadkažem mraèno vrijeme, ondabaš mislim na te osamdesetekao doba kojim je odjekivalapolitika regresije i jedneposebne represije, politikakoja nas je vukla dvadesettridesetgodina unatrag premastaljinizmu, politika koja nasje okrenula od ljudskih pravai demokracije, prema novojbirokratizaciji i novoj cenzuri.To je vrijeme Mrduše. Vrijemezabrana gledanja pojedinihMoj je posaoda se uživim usve to unutra učovjeku i mogu siuvijek postavitipitanje, čak i kadsu u pitanju ljudikoji su od meneekstremno različiti,mogu si postavitipitanje nisu li onimožda ipak više upravu od mene.Tko zna. Ja svakakoznam da nećupristati na busiju,na netolerancijupredstava. Vrijeme Zuppinateatra, koji je stalno bio podlupom i za kojeg se stalnomislilo da su plebejci “previšedobro” uvježbali revoluciju, kakobi danas glasila parafraza jednetadašnje predstave, što jejako uznemiravalo neke politièke“dušebrižnike”. Isto takoje to bilo vrijeme kada se nekizagrebaèki intelektualci nisupredavali, radili su i razgovaralipunom parom, bilo je tu ijedne osobite hrabrosti.Redateljsko kazališteSve su to bili ljudi s kièmom,ljudi koji se nisu podastiralirežimu. Posebno mislim naVjerana Zuppu i BožidaraVioliæa...Nedostaje vam Violić?– Mnogo. To je jedan beskrajnovelik režiser, jedan odnajveæih režisera s kojima samradio. Violiæ je jedno staro inevjerojatno dobro crno vino.Violiæ je savršeni redatelj.To mogu reæi jedino za dvojeljudi: Božidara Violiæa i KostuSpaiæa. Spaiæa kojeg takoðersmatram i “svojim” velikimuèiteljem i “svojim” redateljem.Kakvim vam se čini BrankoBrezovec kao redatelj?– Zanimljiv. Ali ne poznajemga dovoljno, nisam nikadas njime radio. Èini mi se daje to èovjek koji istražuje, akojeg pamtim i kao mladogumjetnika koji ima snaguzbilja kvalitetne provokacije.Kao gledatelj, posljednjihsam godina poklonik njegovateatra.Smatrate li da je profesijaglumca jedna u punom smisluautorska profesija, ravnopravnadramatičaru i redatelju,ili mislite da glumcu ipak trebahijerarhijska struktura u kojojje redatelj tu da vodi, usmjerava,“kuje” histrionsko željezodok je vruće...?– Uvijek sam kao glumacimao punu autorsku ili stvaralaèkuslobodu. Ovog mi trenapadaju na pamet neke stvarnošašave, tople i divne predstavekoje su baš inzistirale natoj slobodi, recimo Rosenkrantzi Guildenstern su mrtvi u režijiJoška Juvanèiæa. Ili opetJuvanèiæeva Grižula u kojojsam igrao sasvim sumanutogDragiæa, ne samo “uzetog”od vila, nego mi je JagodaBuiæ napravila i kostim kojije izazivao smijeh èim sam sepojavio na sceni: kosa mi jeneprestano stajala natapiranaravno uvis, kao da sam u konstantnomstanju šoka. Voliosam te predstave. Volio samnaš teatar, a pod time mislimzagrebaèki teatar i posebnonjegovo redateljsko kazalište.Nismo spomenuli još nekavelika imena: Dino Radojeviæ,Žorž Paro, Tom Durbešiæ,Juvanèiæ, Geriæ, Petar Veèek...To su umjetnici koji glumcuomoguæuju autorsku pozicijusamim time što iz vas izvlaèeneke stvari za koje ni ne znateda postoje. Nikada nisambio poklonik èisto glumaèkogteatra, dakle zanatskog teatrau kojem nam glumacpokazuje scensku vještinu ibezbrojne moguænosti svojemetamorfoze. Ne kažem dato loše kazalište, to može bitiizvrsno kazalište, samo kažemda je meni draže suraðivati napredstavama u kojima redateljima viziju, zna kamo ide, akad tamo stignemo, velikaje vjerojatnost da æe nam sesvima nad glavom rastvoritikazališni krov i ukazatineko novo nebo. To se možedoživjeti samo kad se radi svelikim redateljima. Želim dapredstava ima dolje potpisanuestetiku, zaštitni znak. Imajako pametnih ljudi koje nerviraredateljsko kazalište. Štoje sasvim OK., ali meni trebaviše od vlastite vještine. Trebami jak redateljski partner.Što je za vas značila ulogaLeona Glembaya u Večekovojrežiji? Čini mi se da ona nekakosabire čitav niz ulogaintelektualaca (Krležinih,Marinkovićevih itd) koje stenezaboravno odigrali...– Volio sam jako Veèekovurežiju Gospode Glembayjevih itu ulogu. Ona je zbilja nekakoarhetipska za ovu sredinu; unjoj odmah prepoznajete tipiènogzagrebaèko-austrijskogintelektualca, sve njegovebolesti koje proizlaze iz neprozraèenihsalona, ustajalihsoba, zatvorenih sredina. To jelik velikog intelektualnog intenziteta,ali taj je intenzitetujedno i njegova intelektualnanemoæ, usamljenost, marginaliziranost,neshvaæenost. Izato mu preostaje jedino ironija.I neuroze. Neuroze kojeuvijek prsnu na privatnomživotu, naravno na seksualnosti.Ali ja pamtim drukčijegLeona u vašoj izvedbi; pamtimčovjeka koji sjedi pod nogamasvog autoritarnog oca i smije sesveopćoj himbi; toliko je svjestansvega što se zbiva oko njega daga ništa ne može poraziti, čakse i nasilje nekako odbija odnjega...– Sve je to Leone. Eto, viste teatrolog pa ste to i ljepšerekli.Izbori koje namećepolitikaČini li vam se da ste u proteklihdeset godina izgubili kontaktsa zagrebačkom publikomili mislite da još uvijek postojisnažna međusobna komunikacijaizmeđu vas i gledališta?Kao kritičar, moram reći daosjećam da to nije nekadašnjaprožetost. Mislim da vam, kaošto ste sami maloprije rekli,nedostaje životno iskustvo ovesredine, posebno njezinih trauma,kao što mislim i da bi biloneprocjenjivo važno da opetredovito zaigrate na zagrebačkimrepertoarima. To bi biloljekovito, čini mi se, na nekolikorazina. Možda jedino glumac,kao medij, ima mogućnost zaliječitikulturu kojoj pripada odpolitičkog razaranja.– Prvo, èini mi se da nisamizgubio kontakt sa zagrebaèkompublikom. Drugo, to oèemu govorite, o vraæanju nazagrebaèku scenu, to je neštolijepo, ali nešto u èemu nemamošanse ni vi ni ja. Mojekazališne ambicije ne sežuizvan granica Teatra Ulysses.Ne biste, recimo, pristali raditis Violićem?– Bih, u Teatru Ulysses.Ja sam, naime, u dogovoru sasvojim agentima i menadžerimaoslobodio ljeto za kazalište.Ostatak godine moram, iželim, raditi filmske uloge. Jošnešto. Istina je da se ovdje svepromijenilo. Ja više ne živimovdje. S ove su pozornicenestali neki ljudi koji mi strahovitonedostaju. Mnogo setoga promijenilo. Volim ovajgrad i ove ljude, ali moj životje tamo gdje su mi djeca.Nije li vam dvoje djece i uZagrebu?– Jest, ali oni su veæ odrasli,svoji ljudi. Ljudi kojima samdao krila i sada oni veæ letesvojim avionima. Mislio samna ovu svoju malu djecu kojojjako trebam, na djevojèicekoje su praktièki roðene uengleskom kontekstu i kojeengleski osjeæaju kao svoj jezik,svoj dom. Mislim da mi jeuloga oca uvijek bila najvažnijaod svih uloga. Uvijek sambio užasno vezan za obitelj.Za ljude.– To je, po meni, jedinapoštena opcija.Što mislite o romanuMefisto Klausa Manna ili istoimenomfilmu Istvána Szabóa?Smije li glumac proglasiti onočuveno “Ja sam samo glumac”, uznačenju “ne tiče me se politika”,ili baš glumac ima intelektualnuodgovornost prokazivatipolitiku?– Mislim da je netoènousporeðivati moju situacijusa situacijom lika iz Mannovaromana. Jer ja nisam izabraorežim koji me ekskomunicirao.Bio sam, naprotiv,doveden u situaciju da nemamizbora; nitko me nije ni pitaopristajem li ili ne pristajem uznovi hrvatski poredak. Ja sam“ispao iz kruga” mimo svojevolje, mimo pitanja o vlastitojodgovornosti. Osjeæao sam dasu me kolege ostracirali, pai da me èitava jedna sredinasmatrala nepoželjnim. I to jesav taj... dogaðaj. Morate znatida sam ja 1990. izašao iz ovogakruga, preselio u Beograd, izposve osobnih, obiteljskih razloga,zato što je tamo živjelažena koju volim, zbog koje bihse, vjerojatno, da je trebalo,preselio i na Mjesec. Dakle,nisam otišao u Beograd ni izkakvih politièkih razloga, negose dogodilo da mi se nepoštenopripisuju lažni, prije svegapolitièki razlozi.Pišete li još poeziju?– Moram priznati da nepišem. Imam prostor u danukada bih mogao sjesti i pisati,ali ne ide. Prestao sam, ustvari, pisati poeziju kad mi jemajka umrla. To je bio strašanstres. Ne znam jesam li se odnjega oporavio. I tijelo mi jetada potpuno podivljalo.SamosuočenjaŠto glumcu znači tijelo?– Ne samo glumcu: svimanama je dana mudrost tijela okojoj gotovo ništa ne znamo,jedna mudrost koja nije nipodsvjesna ni nesvjesna, negoneki prostor izmeðu, u kojemimamo nepoznatu, moždaživotinjsku energiju, s kojomsmo u stanju i planine pomicati.To je onaj sluèaj kad negdjeproèitamo da je trudnicapodigla auto: mobilizirala je tuneiskorištenu, golemu energiju.Taj proces kada postajemosvjesni mudrosti tijela ja zovem“ukljuèivanje” u tijelo, ismatram neèim mnogo snažnijimod joge. To je više odkoncentracije, a nije ni meditacija.Ne znam to definirati.Kako se nosite s problemomkompetitivnosti među umjetnicima?– Gluma je jako ranjivposao. Zato mi se èini da netreba govoriti o jalu i konkurenciji,nego uvijek treba prvoispitati samoga sebe. Pitaosam se imaš li i ti tu vrstu ljubomore?Nemam. Operiran samod toga. Ja sam zaista spremanizaæi na scenu i priznati danisam uèinio dovoljno, nisamuèinio dovoljno, reæi – loš si,jebi ga, loš si. Osjeæao sam to ionda kad su me ljudi hvalili,ali ja sam uvijek toèno znaošto sam napravio. Možda jeto zbog sporta kojim sam sebavio cijeli život. Znao samigrati sedam puta tjedno nogomet.To me proèišæavalo. Unogometu sam znao i grubljeigrati, to je ipak jedan viteškisport, pa se valjda i na tajnaèin èistio neki nakupljeniproblem. Ali u kazalište semora uèi èist. Kazalište je hramduha.Evo, vidite da ga još volite.– Pa naravno da volim teatar.A onda opet i ne volim.Najlakše u teatru otkrivamfalš note, šmiru. I najviše metaj falš smeta upravo u teatru.Živio sam u tom Londonudeset godina i gledao predstave.Na veæini predstavabih zaspao. Doslovce. Lenkaje divljala, odustajala dame vodi. Onda sam gledaoteatar Complicite Simona